hrvatski

Supsidijarnost kao teološki problem

U ovom radu autor istražuje teološke temelje načela supsidijarnosti. Nakon što je uvodno odredio supsidijarnost kao slobodu pojedinca i nižih društvenih skupina da obavljaju sami sve ono što su sposobni obaviti, a da im više društvene razine priteknu u pomoć samo onda kada ove prve to nisu u stanju, i time razlučio supsidijarnost od eventualnoga participiranja u slobodi, vlasti i odgovornosti viših društvenih slojeva, autor je prešao na samu bit problema. Rad je podijelio u tri dijela: u prvom istražuje teološko-antropološke temelje ljudske slobode, posebice slobode pojedine ljudske osobe, u drugom istražuje teološke temelje za socijalnu dimenziju supsidijarnosti, dok u trećem dijelu istražuje temelje samoga &raquo ; subsidiuma&laquo ; , tj. pripomoći prema kojoj je i cijelo načelo dobilo ime. Za polazište cjelokupnoga razmišljanja u prvom dijelu autor uzima teološku antropologiju, točnije imago Dei, iz koje onda prelazi na pavlovsku &raquo ; oslobođenu slobodu&laquo ; (Gal 5, 1) te na čovjekov poziv na osobni razvoj i rast. U drugom dijelu utemeljenost te slobode u odnosu prema društvenim strukturama autor vidi u dostojanstvu ljudske osobe, fenomenu i logici karizme i u teološkoj pozvanosti društva na razvoj i rast. U trećem pak dijelu autor propituje teološke temelje samoga subsidiuma, tj. pripomoćnoga spuštanja viših razina prema nižima u potrebi, i prepoznaje ih u stvaranju, otkupljenju i u Božjoj milosti. Cjelokupno je, naime, Božje djelovanje, u odnosu prema stvorenju obdarenom vlastitom slobodom, supsidijarno, tj. takvo da čovjeku priskače u pomoć, oslobađajući ga i podupirući njegovu slobodu, a nikad takvo da njega ili tu njegovu slobodu gazi i uništava.

supsidijarnost; subsidium; imago Dei; sloboda; razvoj; rast; dostojanstvo ljudske osobe; stvorenje; otkupljenje; milost.

nije evidentirano