hrvatski

Judeokršćanski elementi u islamu: mogućnost ili zapreka za dijalog?

Islam je "sestrinjska" religija židovstva i kršćanstva. Osim što ga (po teritoriju nastanka) dijeli neznatna geografska udaljenost od svojih prethodnica, zamjetni su u njegovu nauku inkorporirani mnogi judeokršćanski elementi. Interakcije među ljudima, kopiranje i asimilacija pojedinih znanstvenih, tehnoloških, pa i duhovnih dostignuća tih triju religijskih entiteta neizbježne su sastavnice globalizacijskog procesa prisutnoga na Mediteranu već u Srednjem vijeku. Kur’ an s određenim preinakama navodi biblijske likove i opisuje biblijske događaje (Adam-Adem, Eva-Havva, Noa-Nuh, Mojsije-Musa, Isus-Isa… ), tako da ne treba isključiti moguće utjecaje ovih dviju religija na njegovo formiranje. No, ortodoksni islam isključuje mogućnost takvih utjecaja, budući je Kur’ an preko arhanđela Džibrila Muhamedu najprije na uho bio diktiran i nedugo zatim zapisan. U proturječju između kuranskih i biblijskih tekstova implicirana je upitnost autentičnosti islamske Objave (ili pak, upitnost autentičnosti biblijske Objave), a time i jedan od uzroka za nemogućnost judeokršćansko-islamskog dijaloga na doktrinarnom polju.

Islam; židovstvo; kršćanstvo; dijalog; Mediteran

nije evidentirano