hrvatski

Katedrale i trobrodne župne crkve 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji

U Dalmaciji se u 17. i 18. stoljeću učestalo grade trobrodne župne crkve. Bez transepta su i kupole pa se tako nastavlja tradicija srednjovjekovnih bazilika. Pitanje je kako se ta tradicija prenosi i na koje se predloške pozivaju naručitelji i graditelji. Za odgovor na to pitanje dobro mogu poslužiti župne crkve na području hvarske i korčulanske biskupije. Katedrala u gradu Hvaru najznačajniji je graditeljski poduhvat 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji. Istodobno se gradi i župna crkva u nedalekom Starigradu. Kao i katedrala trobrodna je nenadsvođenog glavnog broda i njezini zidovi također nisu raščlanjeni zidnom plastikom. Potom se i na otoku Braču, u Supetru (1729) i u Pučišćima (poslije 1793) grade jednake crkve. Ali stupci koji odjeljuju brodove u crkvi u Starigradu imaju neuobičajeni, pravokutno izduženi presjek istovjetan sa stupcima katedrale u Trogiru (13. st.). Pojedini arhitekturni i plastičko dekorativni oblici trogirske katedrale ponavljali su se u izgradnji župnih crkava susjednih biskupija. U župnim crkvama Kaštel Štafilića (1753) i Kaštel Novog (1754) Ignacije Macanović gradi apside po uzoru na renesansnu kapelu bl. Ivana Trogirskog koju je Nikola Firentinac u 15. st. prigradio katedrali. Gotovo anegdotalno se potvrđuje značaj trogirske katedrale u memoriji graditelja i naručilaca kada ponovno I. Macanović, gradeći oko 1780. župnu crkvu u Milni na Braču ponavlja genije lučonoše Nikole Firentinca na postamentima uz otvor triumfalnog luka. Potom se u župnoj crkvi u Blatu na Korčuli ponavlja topografija trogirske katedrale izgradnjom kapele (1795) u poprečnoj osovini crkve.

sakralna arhitektura; barok; 17. stoljeće; 18. stoljeće; tipologija; Dalmacija;

nije evidentirano