hrvatski

KEMIJSKA KARAKTERIZACIJA I STANDARDIZACIJA PROPOLISNE TINKTURE

Propolis je smolasta tvar koju sakupljaju pčele medarice (Apis melifera, L.) s različitih biljaka te prerađuju djelovanjem enzima žlijezda slinovnica i miješanjem s voskom. Zbog dugotrajne primjene u narodnoj medicini, njegova su kemijska i farmakološka svojstva danas predmetom iscrpnih istraživanja. Brojni čimbenici kao što su sastav vegetacije, uzgoj pčela, način sakupljanja, uvjeti čuvanja te postupak ekstrakcije propolisa mogu utjecati na kakvoću, a time i terapijsku vrijednost propolisa i njegovih pripravaka. Djelotvornost i sigurnost primjene prirodnih lijekova temelje se na njihovoj postojanoj i provjerenoj kakvoći te su stoga kemijska karakterizacija i standardizacija propolisa preduvjeti njegove buduće primjene u suvremenoj medicini. Cilj ovog istraživanja bio je odabrati parametre za provjeru kakvoće propolisne tinkture u skladu s europskim smjernicama o kakvoći tradicionalnih biljnih lijekova i znanstvenim spoznajama na području istraživanja propolisa. U tu su svrhu optimirana i validirana tri UV/VIS spektrofotometrijska postupka za određivanje sadržaja različitih podskupina flavonoida i ukupnih polifenola. Tijekom validacije tih postupaka utvrđeni su najprikladniji uvjeti ekstrakcije propolisa obzirom na vrijeme, temperaturu i koncentraciju ekstrakcijskog otapala (1 h pri sobnoj temperaturi s 80 %-tnim etanolom). Također je utvrđen prikladan omjer mase sirovog propolisa i volumena ekstrakcijskog otapala (DER = 1:10) čime je definirana priprava propolisne tinkture. Za provjeru kakvoće propolisnih tinktura potvrđena je primjenjivost Europskom farmakopejom propisanih općih ispitivanja (relativne gustoće, suhog ostatka, sadržaja etanola, metanola i 2-propanola). Razvijen je i validiran plinskokromatografski postupak za istovremeno određivanje sadržaja etanola i ispitivanje prisutnosti onečišćenja (metanola i 2-propanola). Pojedinačne sastavnice propolisnih tinktura identificirane i kvantificirane su optimiranim i validiranim postupcima tankoslojne (HPTLC) i tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC). Dodatno je određen sadržaj biološki inertnih tvari, voskova, kako bi se utvrdilo koja se količina ekstrahira iz sirovog propolisa u propolisnu tinkturu. Primjenom atomske apsorpcijske spektrometrije ispitana je zdravstvena ispravnost propolisa i pripravljenih tinktura obzirom na sadržaj toksičnih elemenata: arsena, kadmija, žive i olova. Postupak koji se temelji na ekstrakciji s n-heksanom, pročišćavanju ekstrakta na stupcu florisila te analizi vezanim sustavom plinskog kromatografa i spektrometra masa optimiran je i validiran za određivanje sadržaja ostataka brompropilata i kumafosa u propolisu. Rezultati kvantifikacije polifenola potvrđuju opravdanost primjene UV/VIS i HPTLC-postupaka za brzo i rutinsko ispitivanje propolisne tinkture, dok se za dobivanje pouzdanijih podataka o sastavu flavonoida i fenolnih kiselina predlaže primjena HPLC-postupka. Rezultati analize HPTLC-om i HPLC-om ukazuju da je miješanje različitih propolisa jedan od mogućih načina poboljšanja kakvoće propolisne tinkture, a temeljem kromatografskih profila potvrđena je pripadnost hrvatskih propolisa kemotipu topole. Od ispitanih spojeva najzastupljeniji su p-kumarinska kiselina, krizin i pinocembrin. Pripravljene propolisne tinkture nisu sadržavale vosak što ukazuje na prikladnost odabranih uvjeta ekstrakcije. Svi uzorci također udovoljavaju mjerilima Svjetske zdravstvene organizacije obzirom na maksimalno dozvoljene vrijednosti toksičnih elemenata. Samo je u dva uzorka propolisa detektiran nedozvoljeni sadržaj olova (iznad 10 mg/kg) što upućuje na zagađenje područja njihova sakupljanja. Primijenjeni postupak analize ostataka varoacida u propolisu prikladan je za određivanje brompropilata i kumafosa dok nije bio prikladan za određivanje amitraza, vjerojatno uslijed njegove nestabilnosti u propolisu. U analiziranim uzorcima propolisa brompropilat i kumafos nisu detektirani.

propolisna tinktura; polifenoli; teški metali; varoacidi

nije evidentirano