hrvatski

Primjena Gelclair u liječenju radiomukozitisa u bolesnika sa tumorima glave i vrata u Klinici za tumore

Uvod: Radiomukozitis je najučestalija upalna promjena sluznice usne šupljine, farinksa i larinksa u zračenih bolesnika s tumorima glave i vrata.Manifestira se promjenama na zračenim sluznicama u vidu eritema, suhoće (kserostomije) zbog nedostatka sline, pečenja, boli, otežanog gutanja, edema, eksudacije i stvaranja fibrinskih naslaga, ulceracija, krvarenja, infekcija te poremećaja u konzumaciji krute i tekuće hrane sve do prelaska na parenteralnu i/ili enteralnu prehranu i hranjenje preko sonde. Prema World Health Organisation (WHO) mukozitis se klasificira u četiri stupnja ( 0 – IV) ovisno o intenzitetu promjena. U oko 80% bolesnika s tumorima glave i vrata tijekom zračenja može se pojaviti neki od navedenih stupnjeva mukozitisa. U gotovo polovine od tih bolesnika mukozitis može biti III ili IV stupnja. Cilja rada: Htjeli smo prikazati djelotvornost GELCLAIR-a u liječenju radiomukozitisa III stupnja u 20 zračenih bolesnika s tumorima glave i vrata u razdoblju praćenja od 1, 5 godine. Metode: Dvadeset bolesnika (14 operiranih, 6 neoperiranih) zračeni su standardnom metodom fotonima na telekobaltnom uređaju (TCT) ( 5 bolesnika) i linearnom akceleratoru fotonima X 6 MV-a konformalnom radioterapijom ( 15 bolesnika), dnevnom dozom od 2 Gy /pet dana u tjednu/ ukupne doze zračenja od 60 - 7o Gy u trajanju od 6 – 7 tjedana. Petnaest bolesnika je samo zračeno, a 5 bolesnika je uz zračenje primalo i kemoterapiju (4 bolesnika PLATIMIT, 1 bolesnik PLATIMIT + 5 – FU). Svi bolesnici započeli su s primjenom GELCLAIR-a kod radiomukozitisa III. stupnja koji se pojavio u prosjeku nakon 2, 5 tjedna zračenja kod medijane doze zračenja od 26 Gy (18 – 56 Gy). Sedam bolesnika je uzimalo 1vrećicu GELCLAIR-a dnevno, 11 bolesnika 3 vrećice dnevno dok su 2 bolesnika prekinula s primjenom GELCLAIR-a nakon 2 odnosno 4 dana zbog mučnine i suhoće u ustima te su isključena iz daljnjeg praćenja. Preostalih 18 bolesnika je dobro podnosilo GELCLAIR tijekom zračenja i nisu zamijećene nuspojave osim pojačane suhoće u ustima. Medijan uzimanja GELCLAIR-a iznosio je 31, 5 dan (od 3 do 65 dana). Svi bolesnici pregledavani su najmanje jedan puta tjedno tijekom zračenja.Intenzitet bola određivan je prema vizualno numeričkoj skali (VNS) u rasponu od 0 (bez bolova) do 10 (najjača bol). Stupanj radiomukozitisa određivali smo i na kraju zračenja kao i sposobnost prehrane nakon primjene GELCLAIR- a. Rezultati: Od 18 bolesnika prestanak pečenja i smanjenje bola nastupilo je u svih bolesnika u razdoblju od 3 do 9 dana primjene GELCLAIR-a (medijan 6 dana) neovisno o tome da li su uzimali 1x1 ili 3x1 vrećicu dnevno. Zračenje je bilo prekidano u 16 bolesnika (88, 8%) i to u 7 zbog mukozitisa (od 3 - 23 dana), a u 9 zbog kvara uređaja za zračenje (od 8 – 38 dana). Na kraju zračenja 12 bolesnika (66, 6%) nije imalo znakove mukozitisa. Jedan je imao mukozitis II stupnja (5, 6%), a 5 je imalo III stupanj mukozitisa (27, 8%). Od početka pa do kraja zračenja 3 bolesnika su se hranila preko nazogastrične sonde. Osam bolesnika (44, 4 %) moglo je jesti krutu i tekuću hranu, 6 bolesnika (33, 3 %) samo kašastu, a 1 (5, 5 %) samo tekuću hranu. Zaključak: GELCLAIR je učinkovit bioadherentni gel koji svojim djelovanjem znatno smanjuje pečenje i bol i omogućuje normalizaciju prehrane čime doprinosi uspješnosti provođenja zračenja u bolesnika s tumorima glave i vrata. Za njegovu pravu ocjenu potrebna su daljnja randomizirana ispitivanja i kompariranje s dosadašnjim lijekovima koji su primjenjivani u liječenju radioimukozitisa.

radiomukozitis; bioadherentni gel GELCLAIR

nije evidentirano