hrvatski

Koja su iskustva i perspektive Europske unije prema regiji Zapadnog Balkana od 1999. do danas?

Kroz predstavljanje strategije EU prema naznačenoj regiji, ovaj rad argumentira da se, unatoč svim nedostacima i nedosljednostima, politika Europske unije prema ovom dijelu Europe ne bi trebala potpuno mijenjati, jer bi to zahtijevalo dodatno vrijeme i znatna sredstva uz politički konsenzus koji bi se jako teško postigao u Europskoj uniji s 27 članica. Ali, Europska unija državama regije treba ponuditi uključivanje u predpristupne fondove u istom omjeru kakav je bio na raspolaganju i dosadašnjim državama kandidatkinjama za punopravno članstvo u EU. Financijska sredstva iz Instrumenta predpristupne pomoći (engl. Instrument for Preaccession Assistance IPA) za period od 2007. do 2011. koje se smatra ključnim u eurointegracijskim naporima za čitavu regiju, pokazuju kako je državama zapadnog Balkana, posebice onima koje nisu države kandidatkinje, dostupna manja pomoć nego što je to bilo omogućeno dosadašnjim državama koje su danas članice EU. Nedavanjem konkretnijih termina ulaska državama regije u EU i smanjujući sredstva za sadašnje/ buduće države kandidatkinje u iznosu koji je bio dostupan u prethodnim proširenjima, EU destimulira političke elite u regiji u procesu demokratizacije, odnosno približavanja europskim standardima, čime se stvara baza za širenje euroskepticizma, te smanjuje učinke europeizacije, budući da je europeizacija (gledajući posebice iskustvo petog proširenja EU na bivše komunističke države) efikasnija kada postoji jasno naznačeni konačan cilj – punopravno članstvo u EU. Tom argumentu služi kritički prikaz pozitivnih i negativnih segmenata strategije Europske unije prema zapadnom Balkanu, počevši 1999. kada je započelo snažnije otvaranje procesa europskih integracija prema regiji.

Europska unija, Zapadni Balkan, regionalni pristup, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

nije evidentirano