hrvatski

Primjena 3D-konformalne radioterapije jednim poljem u bolesnika s dva primarna tumora – prikaz slučaja

Uvod. Bolesnik Ć.R., rođen 1952.g. upućen je na kemoradioterapiju zbog istodobnog planocelularnog karcinoma hipofarinksa (T3N1M0) i karcinoma jednjaka (T3N0M0). Prije početka zračenja bolesnik je primio 3 ciklusa kemoterapije cisplatinom i 5-fluorouracilom. U planiranju zračenja problem je bio što su se ciljni volumeni odvojenih primarnih tumora doticali te su činili jedinstveni veliki volumen koji se prostirao duž dijela tijela, vrlo nepravilne vanjske konture. Dio tog volumena također je valjalo zračiti samo elektivno sa ciljem suzbijanja mikroskopske bolesti, a tek u dijelu je bilo nužno aplicirati radikalnu dozu. U poštedi okolnog tkiva posebice je trebalo voditi računa o dozama na pluća i kralježničnu moždinu. Na karcinom jednjaka propisana je doza 55.8 Gy u 31 frakciji, na limfne čvorove medijastinuma 43.2 Gy u 24 frakcije, na karcinom hipofarinksa i metastaze u limfnim čvorovima 66.6 Gy u 37 frakcija, a na ostale limfne čvorove vrata 50.4 Gy u 28 frakcija. Tijekom zračenja određen je nastavak kemoterapije i to 2 ciklusa s cisplatinom i 5- fluorouracilom. Radioterapijski plan. Sa ciljem postizanja bolje reproducibilnosti zračenja bolesnika, a uzevši u obzir činjenicu da su se PTV-ovi (tumorski volumen plana) oba tumorska procesa preklopili, trebalo je napraviti jedan integralni radioterapijski plan s jednim izocentrom. Integralni PTV koji je bilo potrebno ozračiti zahtijevao je gotovo maksimalan otvor MLC-a (multi leaf colimator) od 40 cm, tako da se položaj izocentra nametnuo sam po sebi. Otežavajući faktor pri izradi radioterapijskog plana bila je velika udaljenost zajedničkog izocentra od središta svakog pojedinog PTV-a. Dužina pojedinih polja ili njihova dislociranost od središta kolimatora gotovo je onemogućavala korištenje klinova jer je njihova dimenzija ograničena. Manipulacija lamelama na rubnim područjima MLC-a otežana je i ograničena zbog programske nesavršenosti sustava za planiranje. Jedan od manjih problema, koji je došao do izražaja u području preklapanja PTV-ova, bio je taj što je bilo potrebno koristiti se različitim energijama fotonskih snopova. Optimalna energija fotonskog snopa za PTV jednjaka je 18 MV, a za PTV hipofarinksa 6 MV. Najveću poteškoću predstavljalo je spajanje više divergentnih polja na području PTV-a hipofarinksa kako bi se spriječilo dobivanje hipo- odnosno hiperdoziranog područja. Radioterapijski plan sačinjavaju dvije skupine polja. Prva skupina polja za PTV jednjaka tvori tzv. obrnutu peace konfiguraciju polja pod kutovima od 290°, 0°, 70° i 180°. Druga skupina polja za PTV hipofarinksa tvori tzv. klasičnu konfiguraciju polja za zračenje hipofarinksa (tri osnovna polja: lateralni kanal i jedno direktno prednje polje). Planovi za boost doze izvedeni su kao dva zasebna plana s odvojenim izocentrima. Sa ciljem što bolje poštede kralježnične moždine boost hipofarinksa izveden je tangencijskom tehnikom, dok je boost jednjaka izveden tzv. obrnutom ''peace'' konfiguracijom polja. Zaključak. Unatoč velikim ciljnim volumenima zračenja i konkomitantno primijenjene kemoterapije, bolesnik Ć.R. dobro je i u cijelosti, bez stanke u zračenju, podnio primarnu radioterapiju. Otpušten je u poboljšanom općem stanju, a o uspješnosti i radikalitetu same radioterapije moći će se zaključivati tek nakon višekratnih kontrolnih pregleda.

radioterapija; jedno polje; tumori

nije evidentirano