hrvatski

Učinkovitost salvage radioterapije u bolesnika sa rakom prostate

Cilj. Prikaz primjene i ocjena učinkovitosti spasilačke ili salvage poslijeoperacijske radioterapije u bolesnika s rakom prostate tijekom petogodišnjeg razdoblja. Metoda. Podaci su prikupljeni iz kartona zračenja bolesnika liječenih salvage radioterapijom u razdoblju od 2002. do 2006. godine te iz računalne baze podataka Klinike za tumore (wMIS informacijski sustav). Rezultati. U razdoblju od 2002. do 2006. primjenom salvage zračenja liječeno je 104 bolesnika s rakom prostate. U 39% bolesnika radilo se o biokemijskom recidivu nakon prostatektomije, a u ostalih o postoperativno kontinuirano većim vrijednostima PSA od 0, 2 ng/ml (ostatna bolest). Medijan dobi zračenih bolesnika iznosio je 67 godina (raspon 50 – 82 godine). U 10, 75% bolesnika su pri kirurškom liječenju nađene metastaze u zdjelične limfne čvorove, u 48, 91% bolesnika tumor proširen van prostate, a u 23, 08% bolesnika tumorski pozitivan resekcijski rub. U 74, 49% bolesnika se radilo o srednje diferenciranom adenokarcinomu (Gleasonov zbroj 5 – 7). Medijan razdoblja od kirurškog liječenja do početka zračenja je iznosio 17, 6 mjeseci (raspon 1, 4 – 102, 6 mjeseci), a medijan vrijednosti PSA prije početaka zračenja 1, 76 ng/ml (raspon 0 – 21, 3 ng/ml). 3-dimenzijska konformalna radioterapija je provedena u 38, 46% bolesnika (svi liječeni nakon 1. studenog 2005.). Ciljni volumen je uključio samo ležište prostate i sjemenskih mjehurića u 87, 5 % zračenih, do su u ostalih 13 bolesnika zračeni i zdjelični limfni čvorovi. Medijan doze na ležište prostate i sjemenskih mjehurića iznosio je 66 Gy (raspon 64 – 76 Gy). Tijekom zračenja 17, 31% bolesnika je primalo hormonsku terapiju. Rane komplikacije od strane debelog i ravnog crijeva zabilježene su u 30, 77%, a genitourinarne komplikacije u 23, 08% bolesnika. Vrijednost PSA po završetku zračenja je bila poznata u 67, 31% bolesnika. Povoljan učinak zračenja sa sniženjem vrijednosti PSA je utvrđen u 82, 86% bolesnika. Praćenje je obuhvaćeno 70, 19% bolesnika, a medijan praćenja je iznosio 15, 9 mjeseci (raspon 3, 9 – 59, 9 mjeseci). Na kraju praćenje vrijednosti PSA 0, 2 ng/ml ili manje, a bez istodobne hormonske terapije, zabilježene su u 35, 61% bolesnika. U 9 bolesnika je zbog biokemijskog recidiva uvedena hormonska terapije te je biokemijska kontrola bolesti postignuta u ukupno 39 bolesnika (53, 42%). Klinički manifestan recidiv bolesti je zabilježen u 6 bolesnika (8, 22%) što je jednako pojavnosti novog primarnog malignog tumora. Zaključak. Unatoč relativno nepovoljim prognostičkim pokazateljima zračenjem smo postigli odgovor u preko 80% bolesnika uz malu učestalost ranih komplikacija, dok se dugotrajna biokemijska kontrola bolesti bilježi u preko 1/3 bolesnika bez dodatne hormonske terapije. Zabilježena je mala pojavnost klinički manifestnog recidiva, no relativno velika učestalost pojave nove primarne maligne neoplazme.

salvage radioterapija; karcinom prostate

nije evidentirano