hrvatski

Raznolikost prionskog gena ovaca hrvatskog priobalja i otoka

Prionske bolesti pripadaju skupini transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE). TSE-e su neurodegenerativne bolesti ljudi, domaćih i ostalih životinja, koje mogu biti prenesene prirodnom i/ili eksperimentalnom infekcijom, a na kraju dovode do smrti. Stočarstvo Dalmacije stoljećima se zasnivalo na ovčarstvu, što i samo ime govori (ilirski dalma = ovca). Mnoge autohtone populacije ovaca obitavaju na području priobalja i otoka. Do sada u Republici Hrvatskoj nema zabilježenoga slučaja bolesti grebeži ovaca ili on nije bio prepoznat. U Europskoj Uniji je donesen zakon o obaveznom genotipiziranju na bolest grebež ovaca. Budući je Hrvatska pridružena, a uskoro i stalna članica EU, bit ćemo obavezni provoditi propisane zakone. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati raznolikost prionskog gena autohtonih populacija ovaca hrvatskog priobalja i otoka i utvrditi otpornost/podložnost na bolest grebeži ovaca. Pojedinačni uzorci krvi i mlijeka, ukupno 780 što manje srodnih ovaca prikupljani su na obiteljskim gospodarstvima, kod kojih je evidentirano da drže autohtone pasmine, duž hrvatskog priobalja i otoka tijekom godinu dana. Također je prikupljano i 46 uzoraka krvi muflona tijekom redovnog odstrela u više hrvatskih lovišta. Metodama ekstrakcije DNA, lančane reakcije polimerazom te određivanja nukleotidnog slijeda detektirani su aleli te uspostavljeni genotipovi te su klasificirani na otpornost/podložnost na bolest grebež kod ovaca. Analizom je identificiran veliki broj polimorfnih alela kod pasmina ovaca hrvatskog priobalja i otoka u odnosu na ostale pasmine u svijetu što potvrđuje veliku raznolikost PRNP gena. Prema NSP planu, kod hrvatskih pasmina, za rizične alele, identificirani su polimorfizmi na kodonima 136-154-171 tako da tvore šest alela te ukupno 15 genotipova. Veliki je broj dobivenih rijetkih alela ili rizično nedefiniranih (101, 112, 127, 137, 141, 143, 145, 160, 175, 180, 185, 231 i 237) a po prvi put su i tri novo detektirana alela (145, 160 i 185). Detektirana je i Nor98 varijanta na kodonu 141 koja je vezana za atipični grebež, ali kod pasmina ovaca hrvatskog priobalja i otoka prisutna je u vrlo malom postotku. Dobivene frekvencije genotipova i alela usporedive su s ostalima mediteranskim populacijama ovaca u južnom dijelu Europe i ne razlikuju se previše od populacija u zemljama u kojima je zabilježena pojava bolesti grebeži ovaca. Frekvencija "otpornog" AA RR RR genotipa za ukupnu populaciju ovaca je bila 9, 65 %, a "podložnog" genotipa VV RR QQ bila je 0, 51 %. Najučestaliji alel kod ovaca hrvatskog priobalja i otoka bio je ARQ, kao što je i kod drugih populacija ovaca u svijetu. S obzirom na rizičnost ARQ alela, u prijašnjim istraživanjima uočeno je da u istom stadu životinje AA RR QQ genotipa mogu biti bolesne i zdrave. Rizično nedefinirani aleli koji se danas intenzivno istražuju, kao i njihova veza s pojavom grebeži, najčešće su se javljali s ARQ haplotipom. Navedena pojava u ovom istraživanju nije objašnjena. Na temelju ove činjenice postavljena je nova hipoteza po kojoj je otpornost ARR genotipa vjerojatno još ovisi o prisustvu dodatnih alela. Kod muflona se javljao sam ARQ haplotip što potvrđuje teoriju o ARQ kao najstarijem alelu, a i polimorfizmi 231 i 237 koji se jedini polimorfizmi koji su se javljali kod muflona te se mogu smatrati jedim od najstarijih polimorfizama na genu PRNP. Budući je isti polimorfizam kod ovaca, a ne uzrokuje promjenu aminokiselina, postavlja se pitanje kako se ovaj polimorfizam održao u populacijama ovaca i muflona.

prionski gen ; raznolikost ; ovce

nije evidentirano