hrvatski

Kršćansko – muslimanski odnosi u BiH i Hrvatskoj 1990-2005

Iz samog pregleda svjetskih vijesti događanja posljednjeg desetljeća koje su nas bombardirale svojim naslovima i sadržajima, zabrinjavale, čudile, izražavale očaj i paniku, potreba za produbljivanjem znanja o drugima, djelovanje na putu međusobnog razumijevanja i izgradnje narušenog povjerenja, je prihvaćena od velikog broja svjetskih religioznih i političkih lidera kao proces koji se mora „ ponovno započeti.“ Bilo bi naivno tvrditi da su dijalog između kršćana i muslimana kao i novoiskazana potreba za suradnju samo plod događaja posljednjeg vremena. Primjeri pokušaja uspostavljanja iskrenog razumjevanja i prijateljskih odnosa između ovih dviju velikih religijskih zajednica postoje od samog početka njihovog koegzistiranja. Sasvim je razumljivo kako se ne mogu zaobići ni oni momenti povijesti, koji žive u svijesti pripadnika vjerskih zajednica, kada su se međusobno nanosile nepravde, poniženja, ubijanja i svi drugi oblici negativnih primjera u odnosima islama i kršćanstva. Takvi postupci pojedinaca, grupa ili naroda i jesu uzrok zašto se danas sve više traži partner za susret, kako bi se odgovorilo na pitanje: što je uzrok, što je namjera, što je cilj nerazumijevanja i u krajnjoj mjeri neprijateljstva? No, kako iskreno odgovoriti na ove upite a odgovorom ne dovesti u pitanje daljnju suradnju i ne produbiti jaz?

dijalog; muslimani; kršćani; Bosna i Hercegovina; Hrvatska

nije evidentirano