hrvatski

Računovodstvo dugotrajne materijalne imovine

Tri su odlučujuće točke u računovodstvu dugotrajne materijalne imovine: inicijalno vrednovanje, vrednovanje tijekom uporabe i vrijednost pri prestanku uporabe. Svaka od utvrđenih vrijednosti u bilo kojem navedenom trenutku izuzetno je značajna za iskazivanje financijskog položaja i uspješnosti poslovanja, prvo stoga što se radi o vrlo velikim vrijednostima ove imovine, a drugo, o imovini s vrlo dugačkim vijekom trajanja. Mjerenje je, kako se navodi u Okviru MSFI-a , proces određivanja novčane svote po kojoj se elementi financijskih izvještaja priznaju i prikazuju u izvještaju o financijskom položaju i izvještaju o dobiti. Ovaj proces uključuje i izbor određene metode vrednovanja. Priznavanje se definira, također prema Okviru MSFI-a , kao proces uključivanja u izvještaj o financijskom položaju ili u izvještaj o dobiti stavki koje zadovoljavaju kriterije za priznavanje. Međuovisnost priznavanja i vrednovanja izuzetno je velika. Štoviše, jedan od kriterija priznavanja elemenata financijskih izvještaja jest da za stavku treba znati troškove ili vrijednost koja se može pouzdano utvrditi. Iako pouzdanost mjerenja značajno ovisi o trenutku u kojem se stavka inicijalno priznaje, svakako da će vrijednost ovisiti i o izboru metode vrednovanja. Teorijski, nije postavljena izravna veza između inicijalnog vrednovanja i vrednovanja tijekom vijeka trajanja. Prihvaćanje određene metode vrednovanja pri inicijalnom vrednovanju može biti ograničenje ili pretpostavljanje neke od metoda vrednovanja pri ponovnom utvrđivanju vrijednosti. Kriteriji vrednovanja polaze od ciljeva financijskog izvještavanja, kvalitativnih obilježja značajnosti, pouzdanosti, usporedivosti i razumljivosti, ekonomske svrhe imovine i koristi koje se mogu ostvariti uporabom imovine te odnosa koristi i troškova osiguranja informacije o imovini. Osnovni cilj financijskog izvještavanja proizlazi iz potreba korisnika financijskih izvještaja, u prvom redu vlasnika i potencijalnih vlasnika poduzeća. Za njihove potrebe svakako je najznačajnija informacija o fer vrijednosti raspoložive imovine, koja može biti utvrđena s aspekta tržišne vrijednosti ili s aspekta poduzeća, a svaki od navedenih aspekata podrazumijeva i različite metode i tehnike vrednovanja. Kako je dugotrajna materijalna imovina najznačajniji segment imovine poduzeća, i prema relativnoj vrijednosti u ukupnoj imovini i po duljini vijeka trajanja, u nastavku se o vrednovanju dugotrajne imovine raspravlja s aspekta utvrđivanja njezina vrednovanja u računovodstvu, kao izrazito velikog i otvorenog problema utvrđivanja vrijednosti koja bi se mogla prihvatiti kao fer vrijednost s aspekta korisnika. S razvojem tržišta kapitala i financijskih tržišta u svjetskim okvirima, te razvoja statističkih i matematičkih metoda i modela došlo je i u tradicionalnom računovodstvu do značajnih promjena, posebno u području priznavanja i vrednovanja. U području priznavanja posebne su promjene nastale priznavanjem financijskih i ostalih instrumenata zaštite od rizika što je opet dovelo do nužnosti primjene kvantitativnih modela u njihovom vrednovanju. Uvođenje novih metoda vrednovanja svakako je utjecalo i na vrednovanje ostalih, tradicionalnih oblika imovine, pa tako i na vrednovanje dugotrajne materijalne imovine. Za razliku od tradicionalnog vrednovanja metodom troškova nabave, uvode se različiti pristupi mjerenju vrijednosti i različite tehnike vrednovanja koje bi trebale rezultirati fer vrijednostima s aspekta korisnika financijskih izvještaja, u prvom redu vlasnika kapitala.

računovodstvo; dugotrajna materijalna imovina; tržišna vrijednost

nije evidentirano