hrvatski

Prikazivanje rata – viđenja ratova u hrvatskom i srpskom novopovijesnom romanu

Podužim uvodom u referatu se pokušava opisati osobna psihosocijalna slika odnosa prema ratu (pacifizam) utemeljena na suženom izboru lektire i sklonosti prema modernom povijesnom romanu ratne tematike koji se, za razliku od ratnoga filma, ne zaustavlja na pojednostavljenom, klišeiziranom prikazivanju rata. Zatim se, antipodnom paralelom Krleža – Crnjanski ilustrira angažirana i rezignacijska « nulta točka» hrvatskoga i srpskoga modernizma te uspoređuje početno stanje modernog povijesnog romana usporedbom romana Vuci M. C. Nehajeva i Seobe M. Crnjanskoga. Referat završava podsjećanjem na ranije iskustvo tumačenja novopovijesnoga romana, poredbenim čitanjem i analizom Selenića i Fabrija, odnosno u pokušaju utemeljenja analize u recentnom Baudrillardovu pozivu da "inteligenciji Zla" priznamo da naše nesreće potječu od zloduha u svakome od nas, u povijesti i u našem bez-povijesnom vremenu.

prikazivanje rata; hrvatski i srpski novopovijesni roman

nije evidentirano