hrvatski

Prostor, prostornost i prostorni odnosi u hrvatskom kao drugom i stranom jeziku

Poučavanje stranoga i drugog jezika nužno uključuje tumačenje kategorija. Temeljne kategorije, poput vremena i prostora, drugačije se konceptualiziraju u različitim jezicima. Za poučavanje drugog i stranog jezika nužna je upućenost u te razlike jer je izricanje prostora i vremena vrlo frekventno i elementarno te se uvodi na samom početku učenja. U flektivnim jezicima prostorni se odnosi, među ostalim, izriču svezom padeža i prijedloga. Zbog toga je poučavanje izražavanja prostornih odnosa u tim jezicima u bliskoj vezi s poučavanjem semantike i sintakse padeža, u čemu važan dio čine prijedložno-padežni izrazi. Prostorni se odnosi u hrvatskom jeziku izriču s čak pet padeža: lokativom, genitivom, akuzativom, dativom i instrumentalom. Prijedlozi koji se pojavljuju uz te padeže specificiraju prostorne odnose. U izricanju prostornih odnosa potrebno je posebnu pozornost posvetiti kretanju kroz prostor, dakle uvesti u poučavanje razlikovanje statičnoga prostora od kretanja kroz prostor. U tom smislu treba pozornost posvetiti semantici i sintaksi glagola kretanja. Za izricanje prostornih odnosa važna je i troperspektivna organizacija prostora u hrvatskome jeziku ('ovdje, tu, ondje') naspram dvojezične organizacije prostora u nekim jezicima ('here, there'). Izricanje prostora potrebno je sagledavati na leksičkoj i sintaktičkoj razini, od kojih je neodvojiva semantička razina.

prostorni odnosi; konceptualizacija; prijedlozi; glagoli

nije evidentirano