hrvatski

Stanice sisavaca i njihova proizvodnja - model BHK-21 stanica i primjena u virusologiji i toksikologiji

Tehnologija stanica sisavaca zauzima značajno mjesto u biokemijskom inženjerstvu od trenutka, kada je potvrđeno da je moguće dobivanje proizvoda s primjenom u veterini ili medicini ; poput cijepiva, terapeutika ili dijagnostičkih sredstava. BHK-21 C13 stanična linija koja raste u suspenziji upotrijebljena je kao model. Kultivacija stanica dobivenih iz banke stanica (ATCC) i njihovo razmnažanje do poželjne količine odvija se u prethodno pripremljenom mediju podešenom optimalnim uslovima rasta. Proizvodnja BHK-21 stanica započinje u T-bocama s niskom gustoćom stanica te zatim u cell-spin bioreaktorima. Masa stanica iz nekoliko bioreaktora služi potom za inokulaciju bioreaktora BR-06 (proizv. Techne) posebno podešeno za uzgoj stanica u suspenziji koje zahtijevaju pažljivo miješanje. Bioreaktor BR-06 ima četiri okomita pola koji proizvode elektronički nadzirano rotirajuće magnetno polje te nadzor kisika i pH uz automatsko podešavanje. Za vrijeme rada nadziru se parametri: sadržaj kisika, pH, temperatura, brzina miješalice, sadržaj glukoze, gustoća stanica, odnos broja živih i mrtvih stanica te sterilnost. Uzgoj se provodi u šaržnom ili polukontinuiranom postupku. Proizvedene stanice do daljnje primjene, a da bi sačuvale vitalnost, zamrzavaju se u trenutku kasne logaritamske faze rasta ili prije promjene medija. Proizvodna svojstva postupka su: najviši stupanj prirasta micro_max = 0.032, vitalnost stanica 75-95%, prosječno vrijeme udvostručenja t_d /h =26.41 i najviša gustoća stanica 1.48x10^6. Štetni učinci kemikalija na ekosustav povezani su s njihovim ulaskom, raspodijelom, bioakumulacijom, vezivanjem i razgradnjom. Kvantitativno određivanje učinaka spojeva poput pesticida ili toksina na cijeli organizam ili na stanične funkcije može se točnije ispitati u laboratorijskim uslovima. BHK stanice svoju primjenu nalaze pri proizvodnji cijepiva i istraživanju pojedinih virusa. Njihova današnja primjena u toksikologiji obuhvaća određivanje kancerogenosti, citotoksičnosti spoja (poput Warfarina, diomicina, tunicamicina, staurosporina, atrazina, transportnih proteina za cink) ili za praćenje aktiviranih proto-onkogena u kemijski izmijenjenim BHK stanicama.

BHK-21 C13 stanice; toksikologija; bioreaktor; primjena stanica

nije evidentirano