hrvatski

Postmodernizam i hrvatska književnost na kajkavskom - Subverzivno i permisivno kajkavske recitalne poezije

Polazeći od već afirmirana pojma postmoderna, ne samo kao stanja duha nego i kao već prepoznatljivoga povijesnog razdoblja, epohe u širem kulturno-povijesnom smislu, čini se da i na hrvatskom kajkavskom književnom prostoru teško možemo odijeliti procese šire shvaćenog modernizma i postmodernizma, osim ako cjelokupnu kajkavsku dionicu hrvatske književnosti ne shvatimo kao svojevrsnu postmodernu alternativu dominantnim tokovima obnove modernizma pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća. U tom smislu promišlja se, prije svega, u binarnoj opoziciji subverzivno - permisivno, društvena pozicija pjesništva s kajkavskih recitala od sedamdesetih godina do danas, koji su, zahvaljujući sustavu nagrađivanja na njima, presudno doprinosili i doprinose promociji i afirmaciji, pa i antologizaciji pojedinoga pjesnika i njegove poezije, ali ne nužno i u okvirima hrvatskoga nacionalnoga pjesništva kao cjeline. Rad je upravo i pokušaj da se upozori na šire vrijednosti pojedinih antologijskih pjesama i dijelova opusa (ovom prilikom: Božice Pažur i Božice Jelušić, Zlatka Crneca, Ive Kalinskog i Ivana Kutnjaka).

hrvatska književnost; postmodernizam; kajkavsko pjesništvo

xxxx