hrvatski

Zagrebačka slovenistika

Od razdoblja prvih početaka i početnoga razvoja slovenistike (Frana Celestina i Frana Ilešića) do razdoblja njezine pune afirmacije (Aleksandra Šljivarića, Jože Pogačnika i Ivana Cesara) zagrebačka i hrvatska se književna slovenistika razvijala, kao i slovenistika u drugim južnoslavenskim zemljama, odnosno njihovim sveučilišnim središtima, u kompleksnim studijima jezika i književnosti s dominantnom nacionalnom kulturom sredine, u nekom nedefiniranom međuprostoru, niti kao domaća niti kao posvema inozemna slovenistika. Ocjenjujući priloge hrvatske slovenistike u proteklom razdoblju, u radu se otvara pitanje njezina daljnjega razvoja, proučavanja slovenskoga jezika i književnosti u okviru novoga studija južne slavistike, u sustavu druge/strane filologije, za zalaganjem legalizacije trećega, « ljubavničkoga kraka» , odnosno otvaranja prostora interkulturnom proučavanju južnoslavenskih književnosti u kontekstu domicilne, hrvatske kulture.

slovenistika; hrvatski slovenisti; nacionalna književnost; južnoslavenske književnosti; poredbena književnost; interkulturalnost

Riječ je o pokušaju revalorizacije književne slovenistike u konceptu interkulturne južne slavistike, odnosno interkulturne povijesti književnosti.