hrvatski

Ekološka kritika, vode rijeka

U okvirima interkulturnoga pristupa književnosti, jedan od najzanimljivijih je interdisciplinarni aspekt ekološke interpretacije, odnosno ekološke književne kritike, koja otvara pitanja fleksibilnih granica i razgraničavanja, upravo od- graničavanja. Oslonivši se na teorijske zasade ekološke kritike i svoja prijašnja istraživanja, u kraćim analizama autor prati razvoj motiva/simbolike rijeke od narodnoga i pučkoga do suvremenoga pjesništva, evidentirajući određenu promjenu kroz književna razdoblja, od romantične i neosimbolističke do univerzalno-semantičke realizacije u suvremenom pjesništvu (na primjerima iz usmene i pučke književnosti, Antona Aškerca, Mirka Križmana, Slavka Mihalića, Božice Jelušić, Franca Forstneriča, Milivoja Slavičeka i Maka Dizdara).

ekološka kritika; narodno i suvremeno pjesništvo

Rad je bio izvorno pisan za projekt D. Roksandića Triplex Confinium.