hrvatski

Član u francuskom i rumunjskom te njegovi hrvatski ekvivalenti u računalnom usporednom korpusu

U ovom se doktorskome radu uspoređuju francuski, rumunjski i hrvatski jezik s obzirom na izražaje određenosti i neodređenosti imenice. Dok francuski i rumunjski, poput ostalih romanskih jezika, imaju član kao posebnu vrstu riječi, koja služi ponajprije izražavanju određenosti, hrvatski jezik to svojstvo imenice izražava na drukčije načine. Iako francuski i rumunjski pripadaju istoj jezičnoj porodici, te se mogu uočiti mnoge sličnosti u uporabi člana, u rumunjskom su se, kao u najizdvojenijem romanskome jeziku, razvile neke specifičnosti koje ga čine posebno zanimljivim u ovoj vrsti uspoređivanja i zbog kojih bismo mogli reći da rumunjski predstavlja "most" između francuskog i hrvatskog. Usporedbom ta tri jezika ne samo da su uočene njihove različitosti i sličnosti s obzirom na izražavanje položaja imenice u diskursu, nego se, što je možda još važnije, nakon temeljitijega upoznavanja sa problematikom u svakome od tih jezika zasebno, došlo do zaključaka kakvi obično ostanu nezapaženi ako se ograničimo na proučavanje samo jednog jezika. Utoliko ovaj doktorski rad utire put u do sada još neistražene odnose u proučavanju ova tri jezika i jednoge specifične pojave u njima – načina iskazivanja određenosti imenica – istodobno se služeći po prvi put u takvu proučavanju usporednim računalnim korpusom.

član; francuski; rumunjski; hrvatski; prijevodni ekvivalenti; paralelni korpus

nije evidentirano