hrvatski

Pejovićevo promišljanje umjetnosti

Danilo Pejović (Ludbreg, 1928.-Zagreb, 2007.) je na Odsjeku za filozofiju, nakon Milana Kangrge, predavao estetiku od početka šezdesetih do početka sedamdesetih godina, kada je tu Katedru preuzeo Danko Grlić, zajedno s kojim je preveo Heideggerov tekst "O biti umjetnosti"(1959.). U Pejovićevom promišljanju umjetnosti Heidegger je, kao i hermeneutika, bio glavni orjentir u razumijevanju umjetničkog djela preko paradigme jezika i u tom je kontekstu u suvremenoj filozofiji umjetnosti, posebno ukazujući i na značaj ekspresionizma, istraživao odnos umjetnosti i prirode, tehnike, oblika, zbiljnosti, osjećajnosti, razumljivosti i slobode.Raspravljanje o mogućnosti umjetnosti Pejović uvijek postavlja u epohalni kontekst, ustvrđujući da je nakon smrti Goethea i Hegela umro i jedan svijet, koji s oscilacijama seže sve do Homerovog doba, a Marx samo radikalizira Hegelovo pitanje o tome čemu još umjetnost, da bi se ono nakon Marxa, u doba tehnike, još više zaoštrilo. Pejović zastupa tezu da bez pojma slobode ne možemo dospjeti do toga što jest umjetnost, a živeći u svijetu prepunu oblika uništavanja ljudske slobode, gube se osjećajnost i ljepota kao pripadne umjetnosti.

umjetnost ; filozofija ; estetika ; ekspresionizam ; Danilo Pejović ; G.W.F. Hegel ; Karl Marx ; Martin Heidegger ; Ernst Bloch ; jezik ; sloboda

Rad je kao predavanje prezentiran na skupu Obilježavanje 50. obljetnice Hrvatskog filozofskog društva : Simpozij Suvremena hrvatska filozofija, održanom od 06-08.12.2007., Zagreb, Hrvatska ; objavcljen u knjizi sažetaka (ISBN: 978-953-164-113-7), str. 34-34. ; te kao pozvano predavanje na Skupu u povodu 80. obljetnice rođenja "Život i djelo Danila Pejovića", održanom od 25.10.2008., Ludbreg, Hrvatska, s kojeg zbornik nije objavljen.