hrvatski

Putovanje kao bijeg kod Nehajevljevih intelektualaca

U ovom radu analiziraju se Nehajevljeva pripovijetka Veliki grad i njegov roman Bijeg. Kroz detaljnu analizu fabule i glavnog lika u pripovijetci dolazi se do zaključka da je to samo priprema puta za stvaranje sličnog i još razrađenijeg lika u romanu. Analiza pripovijetke i romana pokazuje da Nehajev stvara psihički iscrpljene likove čije se krize identiteta istražuju u ovom radu. Nehajevljevi likovi odraz su vremena u kojem pisac živi i u kojem je dezorijentiranost mladih ljudi bila opća pojava. Uspoređujući utjecaj gradske sredine iz pripovijetke i malograđanske sredine iz romana, autorica dolazi do zaključka kako kod Nehajevljevih likova problem nije u sredini, već u njima samima. I u pripovijeci i u romanu autorica ističe važnost dviju metoda koje Nehajev koristi u opisivanju likova, a to su retrospekcija i introspekcija. Prisutnost tih dviju metoda dokaz je činjenice da Nehajev ide korak dalje od J. Leskovara u psihologiziranju i istraživanju unutrašnjeg proživljavanja likova. Upravo zato se njegov roman Bijeg obično smatra najboljim romanom u razdoblju moderne.

Veliki grad, Bijeg, roman lika, psihološki roman, književnost moderne.

nije evidentirano