hrvatski

Zakon o stočarstvu i suvremeni uzgojno - selekcijski rad

Uzgojno – selekcijski rad je u stočarski razvijenim zemljama (USA, EU, Novi Zeland, Kanada, Australija i Izrael) stalni pokretač razvoja stočarske proizvodnje i logično je pretpostaviti da sličnu ulogu treba imati i u razvoju stočarstva u Hrvatskoj. Nažalost, Zakon i pravilnici Republike Hrvatske o stočarstvu koji su doneseni u razdoblju od 1996. do 2000. godine (Narodne novine) usmjereni su u velikoj mjeri k podjeli poslova koji se odnose na oplemenjivanje (uzgoj i selekciju) domaćih životinja te se, kao takvi, bitno ne razlikuju od Zakona SFRJ o stočarstvu iz 1979. godine. Na ovaj način, zakonom regulirana podjela isključuje znanstvene institucije (u svijetu nosioci razvoja) iz ove djelatnosti, a isto tako sputava poduzetništvo i inicijativu skupine ili pojedinca kao subjekta proizvodnje. Nerazvijena i neučinkovita stočarska proizvodnja koja je nesposobna da se prilagodi svjetskim kretanjima posljedica je prvenstveno ovakvog Zakona. Potvrda ovoj tvrdnji najbolje je oslikana u činjenici da u Hrvatskoj niti kod jedne populacije domaćih životinja nije ostvaren odgovarajući genetski napredak, da sustavno nije izgrađena niti jedna suvremena pasmina te da ne postoji hrvatsko poduzeće (udruga) koje se pojavljuje na svjetskom tržištu genetskog materijala. Nerazumijevanje značenja uzgojno – selekcijskog rada na određenu proizvodnju, a koje je prisutno kod proizvođača, ali i stručnjaka još je jedna negativna posljedica ovdje komentiranog Zakona i dodatno ukazuje na nužnost njegove promjene. Pored analize negativnih posljedica postojećeg zakona u ovom osvrtu analizirani su i pojedini članci Zakona o stočarstvu (NN 70/97).

uzgojno - selekcijski rad; zakonodavstvo; stočarstvo

nije evidentirano