hrvatski

Primjena daljinskih istraživanja u procjeni zaslanjenosti tala doline rijeke Neretve

Dvogodišnje istraživanje problematike zaslanjenosti poljoprivrednih tala provedeno je na području donje Neretve. Temeljni cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi horizontalnu distribuciju soli u površinskom sloju tla. Osim toga, istražiti primjenu visokih tehnologija, poput daljinskih istraživanja i GIS-a u otkrivanju i predviđanju zaslanjenih područja. To bi u konačnici reduciralo vremenski zahtjevna i financijski skupa terenska istraživanja. Istraživanja horizontalne distribucije soli provedena su tijekom dvije godine (2006. i 2007.) na području Opuzen ušća, Vidrica i Luka. U obje godine prikupljeno je po 152 površinska uzorka (0-30 cm.) na istim lokacijama. Ukupna površina je približno 4000 ha što iznosi prosječno 25, 4 ha po uzorku. U 2007. uzeto je dodatnih 10 uzoraka za provjeru stanja soli na dubini od 100 cm. Istraživane varijable bile su pH, EC, i . Primijenjena metoda uzorkovanja bila je 50% mrežni način uzorkovanja, 700 x 700 m, i 50% nasumično. Rezultati terenskih istraživanja pokazali su najviše vrijednosti EC u obje godine na području Luka (8, 39 dS/m i 11, 86 dS/m). Također, elektrokonduktivnost tla u 2007. pokazala je 61%-tno povećanje u odnosu na prethodnu godinu što se objašnjava klimatskim uvjetima. Osim toga, provjereno je i stanje soli na dubini od 100 cm na 10 lokacija na području Vidrica odabranih slučajnim uzorkom. Vrijednosti EC su se pokazale 110, 38% višim u odnosu na njihove površinske vrijednosti. Rezultati dobiveni na uzorkovanim lokacijama pokazuju točne vrijednosti traženih varijabli, no pokrivaju samo manji dio istraživanog područja. Geostatističkom metodom ordinary kriging predviđene su vrijednosti na neuzorkovanim mjestima. Interpolirana karta EC i pH pokazala je pouzdanu varijabilnost u obje godine s izraženijom predikcijskom pogreškom u 2007. i su se na temelju predikcijskih pogrešaka pokazale kao puno teže varijable za kartirati s obzirom na veliku varijabilnost, te su stoga producirane samo tematske karte. Najvažnije, multiplom linearnom regresijom dokazano je da model prediktora, koji je obuhvaćao DEM, ASTER satelitsku snimku i udaljenost točaka od mora i kanala, objašnjava 13% varijabilnosti soli u tlu. Na temelju +Na&#8722; Cl+Na&#8722; Clt-testa ASTER kanal 9 (2.360 - 2.430 &micro ; m) se pokazao kao statistički signifikantan prediktor kod <0, 001 nivoa vjerojatnosti i za njega se može reći da je najbolji prediktor saliniteta unutar modela.

EC; salinitet; daljinska istraživanja; GIS; Neretva

nije evidentirano