hrvatski

Model ocjene vremenske neograničenosti poslovanja poslovnih subjekata u Republici Hrvatskoj

Vremenska neograničenost poslovanja temeljna je računovodstvena pretpostavka o čijoj primjenjivosti, odnosno neprimjenjivosti treba voditi računa prilikom vrednovanja pozicija i sastavljanja financijskih izvještaja. Prilikom ocjenjivanja vremenske neograničenosti poslovanja dionicima na raspolaganju stoji čitav niz instrumenata od kojih su među značajnijima financijski pokazatelji. Na temelju istraživanja provedenih u zemljama s dugom tradicijom tržišnog načina privređivanja izvedeni su modeli koji predstavljaju odgovarajuću kombinaciju financijskih pokazatelja. Budući navedeni modeli ne ocjenjuju zadovoljavajuće primjenjivost temeljne računovodstvene pretpostavke hrvatskih poslovnih subjekata, pristupilo se izvođenju modela korištenjem podataka poslovnih subjekata koji obavljaju djelatnost u Republici Hrvatskoj. Nad prikupljenim podacima provedene su statističke metode analize i to diskriminantna analiza te logistička regresijska analiza. Istraživanje je rezultiralo izvođenjem ukupno više različitih modela grupiranih u pet skupina pri čemu su u prvoj skupini izvedeni modeli za ocjenu vremenske neograničenosti poslovanja svih poslovnih subjekata, u drugoj modeli za ocjenu primjenjivosti pretpostavke malih i srednje velikih poslovnih subjekata, u trećoj za ocjenu velikih, dok su u četvrtoj i petoj skupini izvedeni modeli za ocjenu vremenske neograničenosti poslovanja subjekata koji obavljaju proizvodnu, odnosno uslužnu djelatnost. Modeli za ocjenu vremenske neograničenosti poslovanja, uz konstantu, sadržavali su od dvije do šest nezavisnih varijabli među kojima su se isticali pokazatelji zaduženosti (Pokazatelj autonomije, Pokazatelj zaduženosti, Pokazatelj samofinanciranja i Faktor zaduženosti), likvidnosti (Udio radnog kapitala u imovini i Udio novca u kratkotrajnoj imovini), ekonomičnosti (Ekonomičnost ukupnog poslovanja i Ekonomičnost poslovanja) i, u manjoj mjeri, pokazatelji profitabilnosti (Neto rentabilnost imovine). Točnost klasifikacije modela vrlo je zadovoljavajuća u roku od godine dana prije nastupa neke od nepovoljnih okolnosti koja upućuje na upitnost primjene pretpostavke vremenske neograničenosti poslovanja, dok je u roku od dvije godine ista neznatno niža. Ocjenjivanje temeljne računovodstvene pretpostavke moguće je ostvariti putem jedinstvenog, ali i putem kombinacije više izvedenih modela što može bitno olakšati donošenje odluka od strane različitih dionika.

pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja; bankrot; financijska kriza; financijski pokazatelji; diskriminantna i logistička regresijska analiza; modeli za ocjenu vremenske neograničenosti poslovanja

nije evidentirano