hrvatski

Bioetika i genetika: između mogućnosti i odgovornosti

Ako je genetika „ biološka disciplina koja proučava nasljeđivanje i promjenjivost svojstava organizama", logično je zapitati se postoji li i kakve je prirode veza genetike i bioetike? Novija povijest genetike započela je zakonima nasljeđivanja na jestivom grašku u vrtu Gregora Mendela, potom na vinskim mušicama u laboratorija Thomasa Hunta Morgana na Sveučilištu Columbia, no tek je pojava eugeničke prakse promjenila viđenje genetike i učinila je ne samo socijalnim, već i etičkim pitanjem. Pravi zaokret u razvoju genetike, već i u njenom poimanju nastupio je 1953. godine otkrićem strukture DNA molekule. U godini u kojoj se navršava 55 godina otkad su u znamenitom Nature-a James Watson i Francis Crick objavili svoje otkriće za koje su kasnije dobili i Nobelovu nagradu, a koje je osnova za sva daljnja istraživanja u polju genetičkog testiranja, genske terapije, kloniranja, genetičkog inžinjeringa i GMO-a, genomike, neurogenetike, Zbornik radova na temu bioetike i genetike svjedoči o jednoj posve novoj razini njihovog međuodnosa. Naime, današnja je genetika uistinu znanost stalno novih, dosad nepoznatih mogućnosti primjene. Paralelno sa spomenutim procesom, genetika je postepeno ali očigledno prestala biti samo područje novih znanstvenih-genetičkih otkrića, iskoračivši u područje teologije, filozofije, ekonomije, prava.. Razloga za to je više nego dovoljno, prvenstvo u vidu rastuće i dominirajuće primjene genetike u svakodnevnom životu, čije konačne posljedice nismo niti u mogućnosti još predvidjeti, ali koji očigledno zahtjevaju neku novu razinu etičke odgovornosti, u čemu se upravo očituje i prepoznaje uloga bioetike.

bioetika; genetika

nije evidentirano