hrvatski

Franjo Niger i dvor u Ferrari (oko 1500.) u stihovima iz ambrozijanskog kodeksa

U Milanu se čuva Nigerov autograf koji na 158 folija sadrži najrazličitije prozne i pjesničke radove na latinskom i talijanskom jeziku. Na kodeksu je Antonio Olgiati, jedan od tajnika kardinala Federiga Borromea, osnivača knjižnice, zabilježio da ga vidio 1603. i da je kodeks iz 1491. Sve do 1504. godine Niger će u njemu, osim svojih vlastitih radova, bilježiti izvatke iz djela Lukijana, Vergerija, Petrarke, Augustina i drugih, ali i razne rasprave o alkemiji, o kamenu mudrosti, o ljubavnim napitcima. Zabilježit će zanimljive zapise o etimologiji imena rimskih brežuljaka i grada Rima, o vrstama vjetrova, o tumačenju snova, o proučavanju fizionomije. Sa sigurnošću se može tvrditi da su neki od tih svih radova doista izvorno Nigerovi samo kad je u naslovu zapisao svoje ime ili na kraju stavio: cecini, dixi. Stihovi su mu većim dijelom prigodnog karaktera i sastavljeni u različitim metrima: elegijskom distihu, heksametru ali i safičkoj strofi i falečkom jedanaestercu. Dobar je versifikator. U kodeksu je zabilježio i dvadesetak soneta na talijanskom jeziku koji se intimnim sadržajem dosta razlikuju od latinskih pjesama. Poznato je da je 1494. Hercole d'Este pozvao Nigera da poučava i prati u Ugarsku njegova sina Hipolita (1479-1520), koji se isticao među svojom braćom sklonošću prema umjetnosti i znanosti. Zbog toga mu je Niger posvetio „ Mathesis“ Firmika Materna (izdao Aldo Manuzio 1499.). Na dvoru u Ferrari, tada jednom od najznačajnijih centara renesansne književnosti, umjetnosti i glazbe, proživio je deset godina. Analizom pjesama koje je posvetio istaknutim ličnostima: biskupu Nikoli Mariji d'Este, oratoru Beltrandu Costabilu i Pellegrinu Priscianu, humanistu historičaru i pravniku, a osobito stihovima upućenim Hipolitu d'Este, može se uočiti ozračje ferarskog humanističkog kruga, u kojem se Niger, i pored svog mnogostrukog znanja, nije uspio izdići iznad prosječnosti.

epigramatska poezija; prigodnice

nije evidentirano