hrvatski

Odnos akademske samoefikasnosti, upotrebe kognitivnih strategija učenja, ciljeva postignuća i akademskog uspjeha

Iskustvo visokog školovanja zahtijeva od studenata prilagodbu specifičnostima akademsko-edukacijskog konteksta. Ta prilagodba se odvija pomoću različitih strategija učenja, motivacijskih orijentacija i samoregulacijskih ponašanja. Na uzorku studenata druge i treće godine fakulteta ispitana je povezanost akademske samoefikasnosti, ciljeva postignuća, upotrebe kognitivnih strategija učenja i akademskog uspjeha. Također, na temelju utvrđenih spolnih razlika u upotrebi kognitivnih strategija učenja, ciljevima postignuća i akademskom uspjehu, sve u korist studentica, hijerarhijskom regresijskom analizom ispitano je na koji način redom ciljevi postignuća, upotreba kognitivnih strategija učenja te akademska samoefikasnost doprinose akademskom uspjehu studentica u odnosu na studente. Sukladno očekivanju, značajni prediktori akademskog uspjeha kod oba spola, bili cu ciljevi znanja, samoefikasnost te kognitivne strategije površinskog procesiranja. Pored navedenih prediktora za oba spola, ciljevi izbjegavanja imali su značajan negativan doprinost akademskom uspjehu studentica, dok su dubinsko-procesirajuće strategije učenja imale značajan pozitivan doprinos akademskom uspjehu studenata. Akademska samoefikasnost, ciljevi znanja, dubinsko-procesirajuće strategije učenja te akademsko postignuće bili su varijable s najvećom međusobnom korelacijom, što govori o njihovoj važnosti za uspješnu prilagodbu akademskom kontekstu i zahtjevima koje iskustvo studiranja postavlja pred studente.

akademska samoefikasnost; kognitivne strategije učenja; ciljevi postignuća; akademski uspjeh

nije evidentirano