hrvatski

Kulturna kriza i nemogućnost elevacije u drami Kraljevo Miroslava Krleže i romanu Kolo Antona Strašimirova

U radu se negativni zaključak Viktora Žmegača o Kraljevu koje „ nije primjer za ekspresionističku tjelesno-duhovnu elevaciju – ali nije ni apologija terestičkog kulta.“ (Žmegač, 288) prevodi u pozitivnu tezu o Kraljevu kao egzistencijalnoj čovjekovoj drami koja se sastoji od sukoba ljudske težnje za uzdizanjem i oslobađanjem od neumoljivih zakonitosti tjelesnog i nemogućnosti njenog ostvarenja, što pruža osnovu za usporednu interpretaciju Krležine drame i romana Horo Antona Strašimirova. Oba djela predstavljaju svojevrsnu polemiku s Nietzscheovom idejom elevacije, njegovom kritikom povijesti i apologijom vitalizma. U oba ekstatično kružno gibanje, koje upućuje na ontološki kaos, ne rezultira uzdizanjem, već padom – povratkom „ majci zemlji“ , a kritika povijesti, odnosno njezino propitivanje, rezultira slikom duboke kulturne krize bez mogućnosti njezinog pozitivnog prevladavanja što dovodi do regresije u pretpovijesno, diluvijalno stanje, i istovremeno, problematizacije humanističkog mita.

kulturna kriza; elevacija; nacionalni identitet; postkolonijalni subjekt; ženskost

nije evidentirano