hrvatski

Utjecaj strukturnih komponenata stanične stijenke kvasca Saccharomyces cerevisiae na prolaz DNA prilikom transformacije stanica

Tretiranje stanica kvasca Saccharomyces cerevisiae proteinazom K dovodi do dva puta veće frekvencije transformacije u odnosu na stanice tretirane samo s LiAc. Tretmanom proteinazom K uklanja se veći dio manoproteinskog sloja stanične stijenke pa se time vjerojatno olakšava prolaz DNA kroz staničnu stijenku. Disrupcija gena BGL2 koji kodira za beta-glukanazu stanične stijenke dovodi do udvostručenja frekvencije transformacije.Povećana frekvencija transformacije u stanicama s mutiranim BGL2 genom vjerojatno je posljedica nižeg nivoa grananja glukanskih lanaca što dovodi do lakšeg prolaza DNA kroz staničnu stijenku. Za razliku od mutacije BGL2 gena, disrupcija u genu CCW500 koji kodira za protein nepoznate funkcije vrlo zastupljen u staničnoj stijenci, kao i disrupcija u homolognom genu SED1, koji također kodira za protein nepoznate funkcije, ne utječe na frekvenciju transformacije. Zajednički efekt uklanjanja mananskog sloja proteinazom K te niži nivo grananja glukanskih lanaca kao posljedica mutacije u genu BGL2 suma je pojedinačnih utjecaja i ukupno dovodi do povećanja frekvencije transformacije do vrijednosti koje su blizu onih koje se dobivaju metodom protoplastiranja.

stanična stijenka kvasca; transformacija stanica kvasca

nije evidentirano