hrvatski

Troškovi štete u okolišu

Eksterni troškovi u kontekstu ovog rada predstavljaju novčani ekvivalent štete po okoliš i zdravlje ljudi uzrokovane proizvodnjom električne energije. Ovdje su izračunati eksterni troškovi dviju oglednih elektrana, jedne na prirodni plin a druge na ugljen, koje se nalaze među kandidatima za gradnju u dugoročnom planu razvoja hrvatskog elektroenergetskog sustava. Zasad su kvantificirani samo njihovi najvažniji učinci, a to su posljedice emisija onečišćujućih tvari na zdravlje ljudi. Kao uzroci onečišćenja promatrani se plinovi sumporni dioksid i dušični oksidi, te tvari čestičnog karaktera, bilo izravno emitirane bilo nastale kemijskim transformacijama spomenutih plinova u atmosferi. Od posljedica na zdravlje promatrani su akutni smrtni slučajevi, smrtni slučajevi zbog razvoja kronične bolesti, povećan broj hospitalizacija i smanjena radna sposobnost odraslog dijela stanovništva. U prvom dijelu rada opisana je metoda slijeda utjecaja za proračun eksternih troškova, s posebnim osvrtom na modele atmosferske disperzije, koji su presudni u procjeni učinaka onečišćenog zraka na zdravlje. Sam proračun, u središnjem dijelu rada, proveden je tako da su promatrane elektrane smještene na istoj hipotetskoj lokaciji u Zagrebu, za koju je izračunata lokalna i regionalna disperzija polutanata. Ustanovljeno je da najveće štete po zdravlje izaziva čestična tvar, zbog čega elektrana na ugljen ima višestruko veće eksterne troškove od elektrane na plin. Budući da štete izravno ovise o veličini izloženog stanovništva, regionalni eksterni troškovi bitno su veći od lokalnih. Analizirano je kako promjena lokacije elektrane unutar Hrvatske utječe na visinu eksternih troškova, i ustanovljeno da bi s aspekta učinaka na stanovništvo Hrvatske, najpogodnija lokacija za elektranu bila u sjeveroistočnom dijelu zemlje. U trećem dijelu rada elaborirano je nekoliko mogućih primjena eksternih troškova, koristeći prethodno dobivene rezultate. Analiza isplativosti uređaja za smanjenje emisija pokazuje da su strogi emisijski standardi za sumporni dioksid i dušične okside opravdani upravo zbog njihovih dalekosežnih učinaka kojima je izložen veliki broj ljudi. Nadalje, određeni su granični troškovi uređaja za smanjenje emisija, i izjednačeni s graničnim troškom štete po zdravlje, na temelju čega je izračunata ekonomski optimalna razina emisija. Rezultati se dobro poklapaju s važećim emisijskim standardima. Taj i ostali navedeni primjeri potvrđuju da su troškovi štete u okolišu primjenjivi kao pokazatelj u kreiranju mjera zaštite okoliša.

eksterni troškovi; proizvodnja električne energije; utjecaj na okoliš i zdravlje; funkcija štete; vrednovanje štete; mjere zaštite okoliša

nije evidentirano