hrvatski

Povezanost roditeljskog ponašanja s internaliziranim i eksternaliziranim problemima školske djece

Mnogobrojni teorijski pravci i gotovo sve značajnije teorije ličnosti naglašavaju značenje odnosa s roditeljima kako za zdrav razvoj pojedinca, tako i za emocionalne i bihevioralne probleme. Roditeljsko ponašanje najčešće se priučava kroz tri dimenzije: emocionalnost, ili doživljavanje i pokazivanje osjećaja djetetu, psihološku kontrolu, ili pokušaje nadziranja djetetovog unutarnjeg, psihološkog svijeta te bihevioralnu kontrolu ili pokušaje reguliranja dječjeg ponašanja, naročito onih nepoželjnih. Kao odrednice roditeljskog ponašanja danas najistaknutiji modeli (Belsky, 1984 ; Martin i Colbert, 1997) navode individualne osobine roditelja, osobine djeteta i kontekstualne činitelje. U ovom se istraživanju ispitivala povezanost kontekstualnih determinanti roditeljstva (obrazovni status roditelja i roditeljski stres) i individualnih osobina djeteta (spol i dob) s osnovnim dimenzijama roditeljskog ponašanja. Glavni problem istraživanja je bio ispitati povezanost između osnovnih dimenzija roditeljskog ponašanja, determinanti roditeljstva i stupnja izraženosti internaliziranih i eksternaliziranih problema školske djece. Uzorak je činilo 293 djece dobi od 11 do 15 godina (iz cjelovitih obitelji)kao i njihovih majki. Rezultati ukazuju na razmjerno malo značajnih povezanosti između roditeljskog obrazovanja i doživljenog roditeljskog stresa kao kontekstualnih determinanti roditeljstva s roditeljskim ponašanjima. Obrazovanje majke i stupanj doživljenog roditeljskog stresa nisu statistički značajno povezani s dječjom percepcijom majčinog ponašanja niti na jednoj dimenziji roditeljstva. Kada je u pitanju otac, utvrđeno je da djeca obrazovanijih očeva doživljavaju značajno više bihevioralne kontrole od svojih očeva u odnosu na djecu manje obrazovanih očeva. Također je utvrđena i značajna interakcija između roditeljskog stresa i obrazovanja oca s obzirom na psihološku kontrolu. Kod niskih razina roditeljskog stresa, djeca obrazovanijih očeva doživljavaju nešto viši stupanj psihološke kontrole u odnosu na djecu očeva nižeg stupnja obrazovanja. Kod umjerenih razina stresa je obrnuto, djeca manje obrazovanih očeva percipiraju nešto viši stupanj psihološke kontrole u odnosu na djecu očeva s višim stupnjem obrazovanja. Istraživanje pokazuje da djevojčice doživljavaju više majčinog prihvaćanja nego dječaci, a mlađa djeca (navršenih 11 i navršenih 12 godina) percipiraju više prihvaćanja i od majke i od oca nego starija djeca (navršenih 13 i 14 godina). Dječaci doživljavaju više psihološke kontrole od oba roditelja nego djevojčice, a također je utvrđeno da dječaci doživljavaju i više bihevioralne kontrole od očeva nego djevojčice. Rezultati diskriminacijske analize pokazuju kako kliničku/graničnu i nekliničku skupinu djece s obzirom na internalizirane i eksternalizirane probleme najbolje razlikuje dimenzija roditeljskog prihvaćanja. Nakon toga slijedi dimenzija psihološke kontrole, a kliničku/graničnu i nekliničku skupinu djece najslabije diskriminira dimenzija roditeljske bihevioralne kontrole. Roditeljsko prihvaćanje je negativno povezano s izraženošću internaliziranih i eksternaliziranih poteškoća u djece, a psihološka kontrola je pozitivno povezana s izraženošću internaliziranih i eksternaliziranih poteškoća. Bihevioralna kontrola je također pozitivno povezana s izraženošću internaliziranih poteškoća u dječaka. Između kliničke/granične i nekliničke skupine djece ni u jednom slučaju nije utvrđena razlika s obzirom na doživljeni roditeljski stres. Kada je u pitanju dob djeteta, utvrđena je značajna razlika između kliničke/granične i nekliničke skupine djevojčica s obzirom na eksternalizirane probleme u smjeru da su djevojčice koje pripadaju kliničkoj/graničnoj skupini starije od djevojčica nekliničke skupine. Općenito je utvrđeno da diskriminacijske funkcije (dimenzije roditeljstva, dob djeteta i roditeljski stres) nisu dobri prediktori pripadnosti djeteta kliničkoj/graničnoj skupini s obzirom na internalizirane i eksternalizirane probleme. Postotak točnih predikcija pripadnosti kliničkoj/graničnoj skupini djece veći je za eksternalizirane nego za internalizirane probleme, a najveći je postotak točnih predikcija za kliničku/graničnu skupinu dječaka s obzirom na eksternalizirane probleme.

dimenzije roditeljskog ponašanja; determinante roditeljstva; internalizirani i eksternalizirani problemi; školska djeca

nije evidentirano