hrvatski

O posljedicama „kataloškog projektiranja“ pokrova odlagališta otpada

Problem stabilnosti odlagališta otpada odnosi se na osigiranje od klizanja kroz tijelo odlagališta, sa ili bez utjecaja temeljnog tla, te na osiguranje od klizanja u pokrovnom sustavu odlagališta otpada. U pravilu se radi o klasičnim geotehničkim analizama stabilnosti za granično stanje sloma na pretpostavljenoj kliznoj plohi. Međutim, parametri čvrstoće koji se koriste u analizama ovise o nizu faktora: vrsti materijala, trenju na kontaktnim plohama, vertikalnom naprezanju, pornim tlakovima, veličini deformacije i karakteru okoline (djelovanje plinova, kemijska djelovanja). Dobra praksa podrazumijeva da se za svaki projekt provjerava posmična otpornost na kontaktima, sukladno uvjetima i materijalima koji se koriste, u laboratoriju na mjerodavnim uzorcima i po propisanim postupcima. Vrlo česta praksa kod nas je da se u fazi projektiranja ne stiže provjeriti posmična svojstva planiranih kontakata, pa se projektira pomoću tzv. „ kataloških“ vrijednosti za ta svojstva formiranih na temelju iskustva i navedenih u literaturi u relativno širokim rasponima. U ovom radu analizira se utjecaj takvog pristupa na rješenje, u smislu tehničkih i financijskih odnosa za raspon relevantnih parametara koji se mogu izabrati u fazi projektiranja kada nedostaju ispitivanja čvrstoće realnih presjeka. Pokazuje se da je takav pristup nemoguće pozicionirati „ na strani sigurnosti“ bez značajnih povećanja troškova izvedbe, a da se još uvijek ne zna stvarno stanje sigurnosti protiv klizanja. Preporuča se provođenje ispitivanja u fazi projektiranja ili iskazivanje zahtjeva u projektnom rješenju za izvedbni projekt i izvedbu, kojima se ističu tehnički zahtjevi na izvedbu i svojstva materijala kritičnih za mehaničku stabilnost odlagališta otpada.

otpad; odlagalište otpada; analize stabilnosti; parametri čvrstoće; kontakt slojeva

nije evidentirano