hrvatski

Otok Murter u razdoblju mletačke uprave (1412.-1797.)

Otok Murter ulazi u pisanu povijest srednjega vijeka u zadnjoj trećini 13. stoljeća, kad se za njega, kao i za otoke Žirje i Jartu, otimaju zadarska i šibenska komuna. Vrlo je izvjesno da su Murter, Žirje i Jarta u ranom srednjem vijeku pripadali Zadru, no odlukom mletačkog dužda iz 1324. godine dosuđeni su Šibeniku. Promjena jurisdikcije nad spomenutim otocima odraz je demografskog i gospodarskog poleta šibenske komune u drugoj polovici 13. stoljeća, kao i nastojanja Venecije da teritorijalno oslabi buntovni Zadar. Ukazujući na navodnu naklonost Šibenčana Veneciji, Zadrani su tijekom druge polovice 14. stoljeća, kad se čitava Dalmacija, nakon prve mletačke uprave (1322.-58.), ponovo našla pod suverenitetom ugarsko-hrvatskog kralja, u nekoliko navrata zatražili povrat spornih otoka, no neuspješno. Konačno je početkom druge mletačke uprave, 1412. godine, Šibenčanima priznato pravo na teritorij koji su u tom trenutku posjedovali, uključujući i Murter, Žirje i Jartu. Ti su otoci, kao sastavni dijelovi šibenske komune, ostali pod Venecijom do njezina konačnog sloma 1797. godine. Godine 1453. mletačke su vlasti otok Murter dodijelile šibenskom plemiću Augustinu Dragojeviću, izuzev zemalja u Murtersko-betinskom polju, koje su tri godine ranije bile ustupljene Ambroziju Mihetiću, Mihovilu Simeoniću i Iliji Linjičiću, također uglednim Šibenčanima, u nasljednu koncesiju. U sljedećim stoljećima vlasničku strukturu murterskog zemljoposjeda činili su brojni baštinici navedene četvorice plemića. Početkom mletačke uprave na otoku su postojala dva naselja, Murter i Jezera, čiji su stanovnici bili kmetovi šibenske komune, a spomenute 1453. godine postali su kmetovi Dragojevića. Betina je utemeljena negdje u trećoj četvrtini 15. stoljeća, najvjerojatnije tako što je Ilija Linjičić na svoj posjed uz rub Murtersko-betinskog polja naselio nekolicinu seljaka iz obližnjeg Murtera, a Tisno se razvilo postupno, kroz drugu polovicu 15. i prvu polovicu 16. stoljeća, doseljavanjem obitelji iz susjednih kopnenih naselja Oštrice i Ivinja. Tišnjani su bili kmetovi Šibenske biskupije. Neposredno tursko susjedstvo jedno je od temeljnih obilježja povijesti mletačkog Murtera. Na šibenskom području Turci su se prvi put pojavili 1414. godine, no njihove najkrvavije upade bilježimo 1468. i 1501. godine, kad su opustošili mnoga naselja u murterskom zaleđu. U Ratu Svete lige (1537.-40.) zauzimaju Vranu, a najkasnije tijekom Ciparskog rata (1570.-73.) svojem teritoriju priključuju Modrave, usku kopnenu prevlaku između Vranskog jezera i mora, čija obala graniči s murterskim akvatorijem. Tada postaju i gospodarima Dazline, važne granične utvrde, udaljene od Murterskog tjesnaca tek nekoliko milja. Murter je, kao i ostali šibenski otoci, bio relativno siguran od turskih upada, premda je 1521. godine, kao i na početku Kandijskog rata (1646.), bilo naznaka da ga Turci namjeravaju napasti. Zbog plitkoće i uskoće Murterskog tjesnaca otok je bio dohvatljiv turskim kopnenim snagama, pa su u tjesnacu povremeno stražarile mletačke galije i manji oružani brodovi. Nakon što je Kandijski rat (1645.-69.) nagovijestio mletačku dalmatinsku “ rekonkvistu” , konačno su početkom Morejskog rata (1684.-99.) Turci potisnuti dublje u zaleđe. Time je turska opasnost nestala i s murterskog obzora. Zbog blizine turske granice, Murter je bio značajno uporište i sklonište senjskih uskoka. Murterski otočani često su im pomagali, uglavnom dobrovoljno, ponekad i prisilno. U uvjetima egzistencijalne nesigurnosti, kod nekih otočana, ohrabrenih uskočkim akcijama i potaknutih činjenicom da uz obale otoka teče vrlo gust pomorski promet, razvila se sklonost gusarstvu. Premda su uskoci, kao habsburški podanici, često preko Murtera upadali na turska područja, a sami Murterini, kao mletački podanici, gotovo isto tako često s “ krivovjercima” ratovali, u mirnodopskim su razdobljima murterski otočani slobodno trgovali sa svojim prekograničnim susjedima, držali su u zakupu turske pašnjake i vinograde, a s nekima su Turcima iz Vrane razvili bliske odnose, osobna poznanstva i prijateljstva. Stanovnici otoka bavili su se uglavnom zemljoradnjom, a vlasnicima zemalja odstupali su dio ljetine, u pravilu petinu voća i trećinu žitarica. Najviše su uzgajali vinovu lozu, zatim masline i smokve, i tek onda žitarice. Tijekom 15. i 16. stoljeća, a u nešto manjoj mjeri i kasnije, seljaci su često podizali tužbe protiv vlasnika zemalja, jer su im pokušavali nametnuti veću zemljarinu od one koja je bila u praksi uobičajena. Iako su presude bile uglavnom u korist seljaka, vlasnici zemalja nisu ih se uvijek pridržavali. Seljaci su uzvraćali uskraćivanjem dohodaka i vršenjem berbe bez gospodarova dopuštenja. Tenzije između dva suprotstavljena društvena sloja bile su stalno prisutne: i jedni i drugi borili su se za prisvajanje što većeg dijela zemljišnih proizvoda. Uz zemljoradnju, bilo je razvijeno i stočarstvo, ali znatnije tek od sredine 17. stoljeća, kad se koncentrira na zakupljenom Kornatskom otočju, koje je obilovalo dobrim pašnjacima. Pomorske djelatnosti, brodarstvo, ribarstvo i solarstvo, bile su slabo razvijene. Domaći obrtnici i trgovci bili su izuzetne pojave, a strani se u nešto većem broju doseljavaju u Tisno tijekom 18. stoljeća. Stalan demografski rast, generiran prirodnim prirastom, a ne migracijama, već je krajem 16. stoljeća doveo do agrarne prenaseljenosti. U 17. stoljeću iskrčili su se i gajevi, pa na otoku više nije bilo pašnjaka. Nedostatak obradivih zemalja i pašnjaka murterski su otočani nadomještali zakupima zemljišta na drugim otocima šibenskog i zadarskog akvatorija, a nakon povlačenja Turaka iz zaleđa, koje je uslijedilo po Kandijskom i Morejskom ratu u drugoj polovici 17. stoljeća, dobili su na obradu i znatne površine dotad pograničnog zemljišta na kopnu. Taj proces širenja težačkih posjeda preko granica matičnog teritorija, u kojemu su Murterini i Betinjani obuhvatili otoke u tkonskom i kornatskom akvatoriju te Modrave na kopnu, Jezerani dijelove otoka Kaprija i Kakna, a Tišnjani zemlje u Dazlini i Dubravi, najprepoznatljivije je obilježje povijesti mletačkog Murtera.

otok Murter; mletačka uprava; zemljišni posjed; stanovništvo

nije evidentirano