hrvatski

Alba u suton

Vrijeme prije četrdesetak godina moglo bi se nazvati našom zorom u struci. Prvo predavanje koje sam još kao srednjoškolka čula od profesora Preloga bilo je predavanje o albama. Ta kulturološka intonacija, ta važnost raspolaganja komparativnim područjima – u ovom slučaju literaturom – bila je presudna za poimanje povijesti umjetnosti naše generacije i još onih nekoliko slijedećih što ih je profesor Prelog odgojio. S takvom intonacijom pristupali smo i krajoliku, uvijek promatranom kao kulturni krajolik, uvijek viđenom i u njegovim “nevidljivim” dimenzijama. Bilo je to vrijeme kad je Institut s profesorom Prelogom sudjelovao u izradi plana “Južni Jadran”, a mi smo, kao studenti, na dubrovačkim terenima učili teoriju u praksi. Prošlo je četrdesetak godina i dospjeli smo do sutona. Ništa od ondašnjih, uostalom vrlo racionalnih, principa nije preživjelo. Naročito se to odnosi na ključni faktor analize i zatim razvoja prostora, a to je mjerilo. Uz niz transformacija pristupa prostoru, da ne kažem uz niz gubitaka, valja pribrojiti i pretvaranje dubine u plohu, prostora u sliku. Na stanovitom broju snimljenih situacija željela bih prikazati današnju sudbinu kulturnih krajolika koji su nam s profesorom Prelogom bili učilo, pledirajući za obnovu kulturološke intonacije povijesti umjetnosti koja možda ne može promijeniti stvarnost, ali mijenjajući sebe može postati osjetljivija i djelotvornija u radu na sudbini onoga što nam je još preostalo.

Dubrovnik; Kulturni krajolik; povijest umjetnosti

nije evidentirano