hrvatski

Prilozi povijesti Rave od kraja 13. do sredine 17. stoljeća

Otok Rava prvi put se spominje 1289. prilikom kupoprodaje jednog vinograda koji je na njemu bio posađen. Najraniji pak izričiti spomen osobe nastanjene na otoku potječe iz 1318. (Dobriza, relicta Qualeni, habitatrix in Raua ). Povijest otoka prema pisanim vrelima možemo nešto jasnije pratiti od sredine 14. st., kada se množe dokumenti koji govore o njegovu zemljišnom posjedu i žiteljima. U kasnom srednjem vijeku na Ravi su zastupljene, s obzirom na vlasničku strukturu, dvije kategorije zemljišnog posjeda: s jedne strane posjed plemstva i građanstva, a s druge posjed sâmih Ravljana i žitelja okolnih naselja na Dugom otoku, među kojima je najviše bilo Lučana, Brbinjaca i Savrana. Najveći dio plemićkog posjeda pripadao je zadarskim obiteljima Soppe i Nassi, a slično se i kod domicilnog stanovništva izdvojio manji broj imućnijih posjednika. Do bitnijih promjena u vlasničkoj strukturi došlo je tijekom 15. stoljeća, kada su obitelji Soppe i Nassi u cijelosti otuđile svoja imanja, a u isto se vrijeme formirao prostrani posjed zadarskog trgovca Ivana Čmela, rodonačelnika obitelji Čmelić. Prema izmaku srednjeg vijeka postupno se smanjuje i posjed domicilnog stanovništva, što se nastavilo i u ranom novom vijeku, s tendencijom potpunog otuđenja. Početkom novog vijeka najveći je dio ravske zemlje u posjedu obitelji Čmelić, ali taj posjed u drugoj polovici 16. st. izumrćem muške loze prelazi ženskom linijom u ruke četiriju obitelji: Pasini, Dominis, Allegris i Martinis. Osim njih, u to vrijeme veći posjed na Ravi ima i franjevački samostan sa otočića Školjića kod Preka na otoku Ugljanu, koji ga je dobio u nadarbinu od Lombardina de Soppe u drugoj polovici 15. st. Temeljna privredna grana na Ravi u razdoblju srednjeg i ranog novog vijeka bila je zemljoradnja. O stočarstvu postoje tek šturi podatci, a pomorstvo, ribarstvo, solarstvo i obrti do 17. st. uopće se ne spominju. Živjelo se od rada na zemlji, u vrtu, na oranici i u vinogradu. Vinograde su u težaštinu uzimali kako „ sjedeći koloni“ , tj. oni seljaci koji su stanovali na posjedu svog gospodara, tako i seljaci koji su stanovali na vlastitoj zemlji. „ Slobodnih seljaka“ je vremenom bilo sve manje, jer su svoje zemljište prodavali i tako postajali koloni drugih. Uobičajeno je bilo da se gospodarima daje četvrtina priroda sa zemlje, kao i jednom godišnje darovi (honorancije) za selište i vrt, najčešće kokoš, jaja ili svinjska lopatica. O demografskim kretanjima na Ravi ne znamo mnogo. Jedini je vrjedniji podatak u tom smislu popis glava ravskih obitelji iz 1608., koji nam otkriva da je tada na Ravi bilo 22 obitelji i 11 različitih rodova (Dupinja, Grgurević, Hermanić, Hrihin, Mažić, Mavrov, Mišanić, Oporović, Pešušić, Šatalović i Stipanić). Nijedno od tih prezimena ne nalazimo na otoku u 15. st., no ona nisu siguran pokazatelj kontinuiteta pojedinih rodova, jer su još neustaljena i podložna promjenama. Najstarija ravska prezimena održana do danas spominju se u 16. st. (Pešušić i Stipanić). Na Ravi je zabilježena predaja da su Ravljani došli iz Jezera na otoku Murteru, i da su se najprije nastanili u blizini današnje Luke na Dugom otoku. Dok su posjedovne i demografske veze između Rave i Luke potvrđene u kasnosrednjovjekovnim vrelima (uostalom, Rava je pripadala luškoj župi), tradiciju o jezerskom porijeklu izvori ne potvrđuju. S druge strane, danas se zna čuti od domicilnih stanovnika i drugačija predaja: da su Maloravljane doselili sa sjevernih, a Veloravljane s južnih jadranskih otoka. Ni to nismo mogli potkrijepiti dokumentima.

otok Rava, zemljišni posjed, toponimija

nije evidentirano