hrvatski

Grbovi hrvatskog plemstva – činjenice kulturnog nasljeđa i čimbenici identiteta

U radu se analiziraju dva bitna aspekta heraldičke građe s područja povijesnih hrvatskih zemalja: autentični ili tradicijski, koji pokušava protumačiti izvorne poticaje za uporabu grbova i objasniti značenje heraldike u kontekstu svjetonazora, kulture i svakodnevnog života srednjovjekovnih ljudi te spomenički ili moderni, koji ukazuje na grbove kao na relevantne činjenice kulturne baštine pa izražava potrebu suvremenih generacija za njihovom rekonstrukcijom, interpretacijom i trajnom zaštitom. Zbog toga su u prvom dijelu predstavljeni neki autentični primjerci grbova hrvatskih plemićkih obitelji i to prvenstveno prema njihovu izvornom značenju i karakteristikama zahvaljujući kojima je heraldika preživjela različite promjene društvenih sustava tijekom niza stoljeća te zadržala gotovo isti značaj i neodoljivu privlačnost za mnogobrojne generacije. Drugi dio razmatra postanak, značenje i osobine prvih grbovnika vezanih uz hrvatski povijesni prostor, koji su nastali na razmeđi srednjovjekovnog i modernog doba. Oni su već u vrijeme nastajanja dobili ulogu svojevrsnih kronika prethodnih generacija te prvorazrednih izvora za proučavanje obiteljske, ali i društvene povijesti. Izgradivši postupno kriterije za sustavno proučavanje heraldičkih fenomena, njihovi su autori uzdigli praktičnu heraldiku do razine teorijsko-znanstvene povijesne discipline. U trećem je dijelu predstavljen aspekt moderne ili spomeničke interpretacije autentične heraldičke građe, na primjerima najstarijih poznatih i sačuvanih heraldičkih kolekcija. Među njima istaknuto mjesto pripada zbirci podmaršala Rade Gerbe koja je nastala početkom 20. st. od stotinjak stilski ujednačenih grbova povijesnih osoba relevantnih za hrvatsku političku i vojnu prošlost 16-20. st. Zajedno sa sličnim pokušajima planskog čuvanja heraldičkih primjeraka unutar osmišljenih kolekcija, spomenuta zbirka upućuje na zaključak da je heraldika u okviru Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije do početka 20. st. bila prepoznata kao vrijednost imanentna opće-europskoj baštini, ali i kao kulturna činjenica koja ima nedvojben utjecaj na oblikovanje hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta. U tom je smislu treba i danas razmatrati kao čvrstu i dragocjenu sponu s europskom kulturnom tradicijom, ali i kao prepoznatljivu, originalnu i vrlo upečatljivu kvalitetu hrvatskog nacionalnog bića.

grb; heraldika; baština; kulturni identitet

nije evidentirano