hrvatski

Introduction = Uvod

Language policy is present in every society, in every community, and is most often perceived as a set of institutionalized procedures, of principles – prescriptions in language and watchfulness over usage – of decisions reflecting the community's attitude towards the language or languages of public communication, or towards the totality of language activity (langue as well as parole), by which we mean both the speakers and their views of the language or languages. Communities, most frequently states, create a twofold language policy: one "internal" and one "external" which, like every foreign policy, shapes relationships with the Others: how and to what extent they can influence the language and its structure without making that language lose its identity. // Jezična je politika prisutna u svakom društvu, u svakoj zajednici, i najčešće se percipira kao skup institucionaliziranih postupaka, principa – propisa u jeziku i kontrole u upotrebi, odluka u kojima se reflektira odnos te zajednice prema jeziku/jezicima javne komunikacije, odnosno ukupnoj jezičnoj djelatnosti (langue i parole) koja, dakako, podrazumijeva i govornike i njihove stavove prema jeziku/jezicima. Svaka zajednica, najčešće država, kreira dvostruku jezičnu politiku: ''unutarnju'' i ''vanjsku'' koja, kao i svaka takva politika, uređuje odnose s Drugima: koliko će i kako oni utjecati na jezik i njegovo ustrojstvo a da taj jezik ne izgubi svoj identitet.

language policy, linguistics, sociolinguistics, language planning, identity / jezična politika, lingvistika, sociolingvistika, planiranje jezika, identitet

nije evidentirano

engleski

Introduction

Language policy is present in every society, in every community, and is most often perceived as a set of institutionalized procedures, of principles – prescriptions in language and watchfulness over usage – of decisions reflecting the community's attitude towards the language or languages of public communication, or towards the totality of language activity (langue as well as parole), by which we mean both the speakers and their views of the language or languages. Communities, most frequently states, create a twofold language policy: one "internal" and one "external" which, like every foreign policy, shapes relationships with the Others: how and to what extent they can influence the language and its structure without making that language lose its identity. // Jezična je politika prisutna u svakom društvu, u svakoj zajednici, i najčešće se percipira kao skup institucionaliziranih postupaka, principa – propisa u jeziku i kontrole u upotrebi, odluka u kojima se reflektira odnos te zajednice prema jeziku/jezicima javne komunikacije, odnosno ukupnoj jezičnoj djelatnosti (langue i parole) koja, dakako, podrazumijeva i govornike i njihove stavove prema jeziku/jezicima. Svaka zajednica, najčešće država, kreira dvostruku jezičnu politiku: ''unutarnju'' i ''vanjsku'' koja, kao i svaka takva politika, uređuje odnose s Drugima: koliko će i kako oni utjecati na jezik i njegovo ustrojstvo a da taj jezik ne izgubi svoj identitet.

language policy, linguistics, sociolinguistics, language planning, identity

nije evidentirano