hrvatski

Dugoročne psihofizičke posljedice zatočeništva na mortalitet bivših logoraša

Opći cilj je bio istražiti i opisati dugoročne posljedice zatočeništva na mortalitet osoba koje su kao ratni zatočenici bile izložene traumatskom iskustvu u zatočeničkim logorima. Dosadašnja istraživanja o pobolu kod preživjelih logoraša ukazuju na povećan pobol u populaciji preživjelih logoraša u odnosu na opću populaciju. U znanstvenoj literaturi do sada nisu detaljno istražene rizične skupine prema oboljenjima te prema dobi, spolu i dužini zatočenja.. Istraživanje smrtnosti prema važećoj MKB-10 klasifikaciji do sada nije provedeno. Hipoteza istraživanja je da je u bivših zatočenika, povećana smrtnost u usporedbi s općom populacijom, da je prosječna dob smrtnosti kod bivših zatočenika, ranija u odnosu na prosječnu dob cijele populacije, da postoje razlike u dobi kada se javljaju pojedine bolesti, koje dovode do povećane smrtnosti (s obzirom na dijagnostičke skupine u MKB-10). Opći cilj bio je istražiti i opisati dugoročne posljedice zatočeništva na mortalitet osoba koje su kao ratni zatočenici bile izložene traumatskom iskustvu u zatočeničkim logorima. Provedeno istraživanje je retrospektivno i provedeno je korištenjem podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Centra za razvoj informacijskog sustava za krizna stanja Medicinskog fakulteta. Kao izvor podataka o zatočenicima korišteni su podaci Centra za razvoj informacijskog sustava za krizna stanja Medicinskog fakulteta i to za 6237 osobe koje su bile zatočene u srpskim logorima tijekom Domovinskog rata, a koji su prikupljeni analizom podataka o razmijenjenim osobama koje je provodio Odjel za informiranje i istraživanje Ministarst va zdravstva. Za potrebe ovog istraživanja izdvojene su osobe koje su u trenutku zatočenja bile starije od 18 godina. Također su bili korišteni podaci o umrlim osobama iz DEM-2 („ Statistički izvještaj o smrti") Državnog zavoda za statistiku za 1993. do 2006. godinu i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Pri obradi podataka korištene su statističke metode: standardizirane stope smrtnosti direktnom metodom prema dobi u skupini bivših zatočenika te u ostaloj općoj populaciji, za kvalitativna svojstva primjenjen je hi- kvadrat test, a po potrebi Fisherov test, od parametrijskih su metoda primijenjeni ANOVA i t-test, a od neparametrijskih Mann – Whitneyjev U – test te Kruskall – Wallisov test s odgovarajućim post hoc testovima kada je bilo primjereno. U analizi rezultata u smrtnosti između različitih skupina bivših zatočenika primjenjen je Kaplan – Meierov model analize preživljavanja. Za analizu predikcije rizika povećanog mortaliteta primjenjen je Cox – ov regresijski analitički model. U istraživanje je uključeno 6237 bivših zatočenika, od toga 5043 muškarca i 1194 žene. Istraživanjem je ustanovljeno da su dobno specifične stope smrtnosti bivših zatočenika u srednjeročnom razdoblju po oslobađanju iz zatočeništva (oko 15 godina po oslobađanju) značajno različite od onih u općoj populaciji (5 puta su veće od onih za opću populaciju), što upućuje na ulogu stresa kao rizičnog čimbenika po očekivano trajanje života ne samo u razdoblju koje neposredno slijedi po oslobađanju, nego i u srednjeročnom razdoblju. Također je ustanovljeno da trajanje zatočeništva značajno utječe na očekivano trajanje života po oslobađanju iz zatočeništva, što upućuje na kumulativnu ulogu stresa na očekivano trajanje života u srednjeročnom razdoblju koje slijedi po oslobađanju iz zatočeništva. U srednjeročnom razdoblju po oslobađanju iz zatočeništva, zatočenici su tijekom 10 godina (1997.-2006. godine) umirali značajno ranije od opće populacije zbog bolesti cirkulacijskog sustava, novotvorina, zbog bolesti probavnog sustava te zbog ozljeda, pri čemu su uključene sve dobne skupine pri oslobađanju iz zatočeništva. Premda se nominalno trajanje života po oslobađanju iz zatočeništva značajno razlikuje po spolu, pri čemu je trajanje života veće kod žena, kada se trajanje života po oslobađanju uskladi za dobnu razliku u trenutku oslobađanja, trajanje života kod žena je manje nego kod muškaraca, što je različito od očekivanog za opću populaciju. Uzroci smrti bivših zatočenika značajno se razlikuju između muškaraca i žena, pri čemu je kod žena značajno veća učestalost smrti zbog novotvorina i ozljeda, a kod muškaraca zbog bolesti kardiovarskularnog i probavnog sustava. Kod populacije bivših zatočenika, spol, pripadnost i dob u vrijeme oslobađanja nisu se pokazali značajnim prediktorima preživljavanja u srednjeročnom razdbolju. Kao značajni prediktori pri procjeni rizika umiranja oslobođenih zarobljenika izdvojili su se dob u trenutku oslobađanja i pripadnost.

Dugoročne posljedice; zatočeništvo; bivši logoraši

nije evidentirano