hrvatski

JEDNA I/ILI VIŠE ISTINA - Relativizam u poimanju istine kroz povijest i danas

U radu se polazi od pretpostavke da poimanje, spoznaja i razumijevanje istine nije statična, čvrsta, monolitna i nepromjenljiva konstanta, nego varijabla ovisna i o mnogim društveno-povijesnim i sociokulturnim čimbenicima. To i nije potrebno posebno dokazivati, povijest je to dostatno i zorno pokazala. Svaka epoha ljudske povijesti i svaki period ljudskoga življenja ima svoj ekvivalent u specifičnom poimanju, razumijevanju i življenju istine. I to ne istine kao filozofisjkog, spoznajnoteorijsko, ontološkog problema, nego kao normativno-vrijednosnog razumijevanja i življenja istine kao temeljne i obvezujuće vrednote određenog epohalnog razdoblja. Time se nipošto ne želi reći da je istina « ; produkt» ; određenih sociokulturnih i povijesno-društvenih okolnosti ili čak determinirana njima, nego samo da je svakom epohalno-povijesnom razdoblju svojstven određeni « ; duh vremena» ; kako se poimanje i razumijevanje istine kao temeljne vrednote određenog razdoblja reperkutira na živote ljudi određenog sociokulturnog i povijesnog okvira. U tradicionalnom, sakraliziranom i predmodernom društvu istina je poimana i razumijevana kao tradicijom posvećena, monolitna i statična. Postojao je jedan jedinstveni ordo i jedna jedinstvena istina čiji je jamac bila univerzalna i obvezujuća religijska istina. U modernom, sekulariziranom društvu pak najprije dolazi do podvajanja realnosti, a time i poimanja istine, odnosno su-postojanja znanstvene i religijske istine. Svijet moderne i prosvjetiteljstva u svom se svjetonazorskom razdoblju priklonio prvoj, koja je na planu instrumentalne racionalnosti polučila besprimjeran tehnološko-tehnički uspje. No, svojim (reduciranim) poimanjem racionalnosti, jer je područje religijskoga « ; izbačeno» ; iz toga okvira, i racionalizacijom života, dovela je ne samo do radikalne svjetovnosti (sekularizma!), nego i do daljnje fragmentarizacije stine. A fragmentarizacija istine dovela je do globalnoga gubljenja smisla. Gubljenjem religijskih sastavnica moderna posljednih desetljeća prošloga stoljeća gubi svoj društveno-povijesni legitimitet i dovodi do novih epohalnih promjena nazvanih, vrlo općenitom kategorijom, postmoderna. Postmoderna, daljnjom fragmetarizacijom poimanja istine i « ; demitologizacijom velikih priča» ; vodi k plural-izmu istina, a potom i, radikaliziranjem svojih stavova, pragmatičnom shvaćanju istine kao interesa, odnosno njezinoj nespoznatljivosti i , u konačnici, nepotrebnosti i nemogućnsti. U postmodernom (postsekularnom) društvu, glede religije i religijskog ponašanja ljudi, jačaju dvije oprečne tendencije. S jedne strane radikalizacija sekularizacije, a s druge « ; povratak svetoga» ; i bujanje raznorodnih i različitih sakralnih skupina. Budući da u postsekularnom društvu pluralizma istina, na religijskom planu mogu procvasti (i cvatu) različiti i raznorodni fundamentalizmi, na svjetovnome planu radikalizacija svjetovnosti rađa « ; sekularistički svjetonazor» ; . A on postavši kao i svaki – izam! (ideologija!) vodi k suptilnoj i sofisticiranoj, sui generis, diktaturi relativizma. Paradoksalno?! Samo na prvi pogled i onima koji ne poznaju dovoljno problematiku o kojoj je riječ

istina, sekularizacija, relativizam, moderna, postmoderna

nije evidentirano