hrvatski

POLIMORFIZMI pon1 I pon2 GENA I AKTIVNOST PARAOKSONAZE U BOLESNIKA NA HEMODIJALIZI

Već dugi niz godina poznato je da bolesnici na hemodijalizi imaju sniženu aktivnost PON1, međutim dosadašnja istraživanja nisu uspjela u potpunost razjasniti razloge sniženja. Frekvencije genotipova i alela Q192R i -108C>T polimorfizama pon1 gena ne razlikuju se značajno između kontrolne skupine ispitanika i bolesnika na hemodijalizi. U kontrolnoj skupini ispitanika značajno je veća učestalost MM genotipa L55M polimorfizma pon1 gena dok se frekvencije alela ovog polimorfizma ne razlikuju značajno između ispitivanih skupina. Q192R, L55M i -108C>T polimorfizmi značajno utječu na paraoksonaznu aktivnost PON1 dok polimorfizmi L55M i -108C>T značajno utječu i na arilesteraznu aktivnost PON1. Frekvencije genotipova i alela S311C polimorfizma pon2 gena također se ne razlikuju značajno između dviju ispitivanih skupina. U bolesnika na hemodijalizi značajno je niža POX, POX/HDL i POX/apoAI te ARE dok se ARE/HDL i ARE/apoAI ne razlikuju značajno između uspoređenih skupina. U odnosu na kontrolnu skupinu, u skupini bolesnika na hemodijalizi POX je niža za 28 %, POX/HDL za 8 %, POX/apoAI za 10 % i ARE za 25 %. U bolesnika na hemodijalizi prisutna je dislipidemija, koja obuhvaća povećanu koncentraciju triglicerida te snižene koncentracije ukupnog kolesterola, HDL kolesterola, LDL kolesterola, apoAI i apoB. U ovih bolesnika također su snižene koncentracije HDL3 i HDL2 kolesterola. Paraoksonazna aktivnost PON1 značajno je niža u frakciji ukupnog HDL i u frakciji HDL3 kolesterola u bolesnika na hemodijalizi. Razdioba fenotipova PON1 ne razlikuje se značajno između kontrolne skupine ispitanika i bolesnika na hemodijalizi. Koncentracije konjugiranih diena i MDA također nisu različite u dvije ispitivane skupine, dok je koncentracija slobodnih tiolnih skupina značajno niža u bolesnika na hemodijalizi. Povećane koncentracije ureje, kreatinina i mokraćne kiseline ne utječu na aktivnost PON1 in vitro, kao ni ultrafiltrat združenih seruma bolesnika na hemodijalizi (spojevi iz seruma bolesnika molekulske mase manje od 10000Da). Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da u ispitivanoj skupini bolesnika na hemodijalizi Q192R, L55M i -108C>T polimorfizmi pon1 gena, razdioba fenotipova PON1, promjena u razdiobi frakcija HDL i prisutnost zadržanih spojeva ne doprinose sniženoj aktivnosti PON1. Snižena koncentracija HDL djelomice može objasniti sniženu aktivnost PON1. Značajno manje razlike u standardiziranim paraoksonaznim aktivnostima PON1 (POX/HDL i POX/apoAI) u odnosu na razliku u POX te podjednake vrijednosti standardiziranih arilesteraznih aktivnosti PON1 (ARE/HDL i ARE/apoAI) između ispitivanih skupina govore tome u prilog. No, međutim, nepostojanje povezanosti između koncentracije HDL i koncentracije apoAI s paraoksonaznom/arilesteraznom aktivnošću PON1 te ipak prisutna razlika u POX/HDL i POX/apoAI ukazuju da sniženje aktivnosti PON1 nije uzrokovano samo sniženom koncentracijom ovog lipoproteina već i nekim drugim čimbenicima. Nepostojanje razlike u koncentracijama konjugiranih diena i MDA te snižena koncentracija slobodnih tiolnih skupina ukazuju da je u ovih bolesnika glavni put oksidacijskog stresa najvjerojatnije posredovan mijeloperoksidazom. Moguće je da oksidacijske promjene aminokiselinskih ostataka PON1 uslijed djelovanja hipoklorne kiseline doprinose sniženju aktivnosti PON1 u bolesnika na hemodijalizi.

paraoksonaza; hemodijaliza; polimorfizam

nije evidentirano