hrvatski

Prvi krčki renesansni klesari

Uvodno se ukratko oslikavaju slabo poznate graditeljske i klesarske prilike na otoku Krku u razdoblju XIV. i XV. stoljeća. Spominju se: krčka djelatnost putujućih jadranskih klesara kasnog XIV. st., zatim prigodno, humanističke težnje i geste posljednjih Frankopana, te razumljiva prisutnost kontinentalne kasnogotičke graditeljske radionice, koje je na otok Krk pristigla preko frankopanskoga kontinentalnoga zaleđa. Težište je rada koncentrirano na klesarsku djelatnost radionice majstora Franje, koja je na Krk pristigla sa gradilišta tada cvatućeg grada Cresa. Donosi se pregled dosadašnjih zapažanja o majstoru Franji a spominju se i predlošci iz mletačke skulpture i slikarstva, koji su posredovanjem crteža utjecali na jezik radionice. Krčkom se klesarskom opusu radionice pridružuju istovremena djela iz devedesetih godina XV. stoljeća, koje su isti klesari ostavili na creskom ladanju. Dokazuje se kako je upravo radionica majstora Franje prva u gradu Krku, pa tako i na istoimenom otoku, započela s dosljednim promicanjem likovnog jezika renesanse. Raspravlja se o širokoj skali sposobnosti klesara udruženih u plodnoj i brojnoj radionici. Upozorava se na početak procesa simplifikacije i redukcije ornamenta, evidentnog već u ovoj, ranoj fazi djelovanja radionice. Ukratko se opisuje specifična situacija koju su majstori zatekli u gradu Krku a koja nije bila bez utjecaja na njihovu djelatnost, od preuzimanja pojedinih motiva s markantnih gradskih romaničkih spomenika, do česte uporabe mjesnog kamena - konglomerata, vrlo sličnoga rapskoj breči. Kako ovoga puta u prvom planu nije graditeljska djelatnost radionice, samo je u osnovnim crtama naznačena klima u kojoj se odvijala recepcija renesanse u arhitekturi i arhitektonskoj dekorativnoj plastici na otoku Krku, u kojoj je mletačka uprava a prvenstveno odlučni providur A. Vinciguerra, sustavno provodila koncept “venecijanizacije” grada i distanciranja od prethodne, “tiranske”» frankopanske vlasti, kako ju je često definirala. Rad se zaključuje zapažanjem kako se u idućem desetljeću, tj. početkom XVI. stoljeća, u nekim odvjetcima udomaćene radionice, koja je kao domicilnu sredinu zadržala grad Cres, no i dalje je dosta radila na Krku, pojavljuju ozbiljniji problemi i to ne na projektno-arhitektonskoj, već upravo izvedbenoj klesarskoj razini, gdje se, možda upravo zbog nedostatka preciznih grafičkih predložaka, pojavljuju nerazumijevanja i pogrešne interpretacije renesansnih motiva. Tada se situacija na Krku dodatno izmijenila i zbog sve veće prisutnosti rapskih klesara.

Otok Krk; renesansa; klesari

nije evidentirano