hrvatski

Usporedba faktorske strukture sveobuhvatnog inventara socijalno poželjnog odgovaranja između različitih situacija primjene upitnika

Socijalno poželjno odgovaranje se tipično definira kao tendencija davanja pozitivnih samoopisa. U ovom istraživanju ispitani su nezavisni uzorci ispitanika u tri situacije koje su se razlikovale prema zadanoj uputi za ispunjavanje upitnika. Te tri situacije su: iskreno odgovaranje (N=224), uljepšavanje sebe kao menadžera (N=249) i uljepšavanje sebe kao učitelja (N=196). Paulhus je konstruirao novi upitnik za nošenje s problemom socijalno poželjnog odgovaranja – Sveobuhvatni inventar socijalno poželjnog odgovaranja (CIDR), koji socijalno poželjno odgovaranje dijeli na četiri dimenzije. Paulhusov model iz 2002. na prvoj razini dijeli socijalno poželjno odgovaranje na moralističko i egoističko iskrivljavanje. Na drugoj razini moralističko iskrivljavanje dijeli na upravljanje zajedništvom i osnaživanje zajedništva, a egoističko iskrivljavanje na upravljanje djelotvornošću i osnaživanje djelotvornosti. Cilj ovog rada je provjera kostruktne valjanosti Sveobuhvatnog inventara socijalno poželjnog odgovaranja provjerom njegove faktorske strukture u tri već spomenute situacije primjene. Faktorskim analizama ekstrahirani su faktori i utvrñ ene su faktorske strukture za svaku situaciju. Pokazalo se da se s promjenom upute mijenja i faktorska struktura upitnika. Pri tome ne odgovara onoj koju je pretpostavio Paulhus (2002). Možemo zaključiti da konstruktna valjanost Sveobuhvatnog inventara socijalno poželjnog odgovaranja nije dokazana, te da su potrebna daljnja istraživanja.

socijalna poželjnost; egoističko iskrivljavanje; moralističko iskrivljavanje

nije evidentirano