hrvatski

Govorenje hrvatskoga

U radu se govori o okomitoj višejezičnosti - služenju zavičajnim i standardnim idiomom, kao vrijednosti koju je u svojemu književnomu djelu promicao i Vladimir Nazor. Nakon kratkoga pregleda jezičnih uloga govori se o ovladavanju hrvatskim kao materinskim jezikom navode se neke razlike među hrvatskim idiomima te razlike u usvajanju zavičajnoga idioma i učenju hrvatskoga književnoga jezika. Potom se prikazuju obilježja usvajanja i učenja jezika, tj. materinskoga i standardnoga idioma, uključujući i odstupanja. Nakon kratkoga raspravljanja o ulozi škole u jezičnomu razvoju i različitomu odnosu govornika prema govorenju hrvatskim jezikom, navode se postupci kojima se može poticati svijest o važnosti hrvatskoga zavičajnoga i književnoga jezika. Posebno se ističu identifikacijska i izražajna uloga, kao i kulturna vrijednost okomite višejezičnosti. Većina se primjera zavičajnih idioma daje iz nekoliko djela Vladimira Nazora, koji je unošenjem raznolikih hrvatskih govora promicao i višejezičnost, i prototipnu, a posebno unutarhrvatsku.

hrvatski jezik, materinski jezik, okomita višejezičnost, jezični identitet, Vladimir Nazor

nije evidentirano