hrvatski

Proučavanje kajkavskoga narječja u 20. stoljeću

U godini proslave 150. obljetnice hrvatskoga preporoda (1985), kada su se Hrvati odlučili za jedinstven književni jezik na temelju štokavštine i napustili onaj baziran na kajkavštini, morao sam, na žalost, reći da ne možemo biti zadovoljni onim što je učinjeno na njezinu proučavanju. Ostaje još uvijek naš golem dug kajkavskom narječju. To je ustvrdio već davno i Stjepan Ivšić, uz proslavu stote obljetnice ilirizma prije sedamdeset godina (1935). Od tada je učinjeno na tom polju mnogo, ali još uvijek nedovoljno. Na žalost, prema tome kakvo je sada stanje (financiranje) u istraživanju hrvatskih narodnih govora, najhitniji posao hrvatskoga jezikoslovlja i filologije (jezični atlas), u kojem hrvatski jezik i Hrvati zaostaju najmanje pola stoljeća, čekat će još mnogo godina. (Ne treba spominjati Francuze i Nijemce - dosta je reći da rumunjski i slovački jezik, uz ostale, imaju svoj atlas.) Slično je i s rječničkim blagom - iako postoji nekoliko vrlo opsežnih zbirki riječi, a prikuplja se leksik i drugdje, nema mogućnosti za izradu rječnika.

kajkavsko narječje, izučavanje, 20. stoljeće

nije evidentirano