hrvatski

Pedagogija kao sustavna znanost obrazovanja

Pedagogija shvaćena kao znanost koja se ne može temeljiti na pojmu funkcioniranja, pozitivizmu ili pragmatizmu, iziskuje utemeljenost putem samoevidentnog općeg pojma, koji u smislu ishodišta i svrhe omogućuje konzistentnu cjelinu znanosti. Rad prije svega ima intenciju sustavno misliti o takvom samoutemeljenom, te u bitnom smislu samosvrhovitom pojmu, koji bi mogao biti i sabiralište i temelj pedagogijske znanosti kao sustava. Kao toj intenciji primjeren pojam istražuje se pojam obrazovanja, do kojeg se kao primjerenog zadaći dolazi putem razmišljanja o biti bića čovjek, koje se uzima kao mjerilo valjanog pedagoškog procesa. S druge strane, u odnosu spram cjelokupnog čovjekova realiteta i konteksta obrazovanja, mišljenje nužno navodi na pitanje autonomije i heteronomije pedagogije. U beskonačnom usitnjavanju znanosti, koje se može događati u slučaju kada je znanost okrenuta prema van pa svoju logiku uzima iz ?ozbiljenog bitka?, nužno dolazi do znanstvene heteronomije. Rad pokušava pokazati zašto je pitanje autonomnosti jedno od ključnih pitanja pedagogije temeljene na humanistički pojmljenom pedagoškom procesu. Dalje, s obzirom na samoutemeljenost, autonomnost i izviđenu nužnu pripadnost biću čovjek pokušava se sagledati omogućuje li pojam obrazovanja i na koji način pedagogijsku znanost kao sustav. U daljnjem istraživanju obrazlaže se ontološki primat pojma obrazovanja nad zbivanjem obrazovanja, uz dodatno isticanje bitne povezanosti tih razina postojanja. Izlazište rada je ekspliciranje sustavne naravi pedagogije kao znanosti te naznaka mogućeg aktualiziranog izvoda sustava kroz odnos općeg i posebnog.

pedagogija; obrazovanje; pojam; sustav; biće čovjek; autonomija

nije evidentirano