hrvatski

Kukuljevićev glagoljski epitaf „ Zahvalni sin svome otcu“

Susret s Kukuljevićevim glagoljskim epitafom “ zahvalni sin svome otcu” , rezultat je autoričine suradnje, ostvarene 2002. g. s tadašnjim predsjednikom Matice hrvatske u Zagrebu Stjepanom Damjanovićem, koju je, u okviru Programa obilježavanja Matičine 160. obljetnice, inicirala Božena Filipan, predsjednica Matičina ogranka u Varaždinskim Toplicama. Epitaf je posvećen Kukuljevićevu ocu, Antunu Kukuljeviću pl. Sakcinskom (1776.-1851.), sahranjenom na groblju uz istočni zid crkve sv. Duha u Varaždinskim Toplicama. Oblikovan je metalnim lijevanim glagoljskim slovima na metalnom križu (visine, otprilike, 2, 70 do 3 m) koji plijeni ljepotom, jednostavnošću i dostojanstvenim skladom oblika. Autoričina pozornost usmjerena je na umjetnički impresivno ’ slovoljevstvo’ [izraz, citatno inspiriran Kukuljevićevim člankom “ O zvonoljevstvu kod južnih Slavjana, a kod Hrvata napose” (Vienac 1890 br. 6-11.)] glagoljskih slova na križu koje uprisutnjuje zavidno iskustvo znalačkih Kukuljevićevih uvida u vizualno oblikovanje rukopisnih, te osobito tiskanih glagoljskih misala i brevijara. Za većinu slova mogli bismo reći da pripadaju tipu hrvatskog glagoljskog ustava, kojim “ u drugoj polovici XIV. stoljeća i u XV. stoljeću dosiže glagoljica u Hrvatskoj, u liturgijskim kjnigama, vrhunac svoga razvoja, svoju najvišu umjetničku kulturu i svoju najdosljedniju pisarsku disciplinu” , kada su hrvatski pisari ostvarili “ najvažniji uvjet u kultiviranju glagoljskog pisma” , ’ postavivši temelje njegovoj koordinaciji’ (Branko FUČIĆ, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982, 8).

Ivan Kukuljević pl. Sakcinski; Antun Kukuljević pl. Sakcinski; Glagoljski epitaf; Varaždinske Toplice; zvonoljevstvo; Branko Fučić; glagoljski ustav

nije evidentirano