hrvatski

Sinjski kantuali fra Petra Kneževića (1767.) u kontekstu "polifonije semplice" i "cantus fractusa" - konkordanca u talijanskim izvorima

Rad prikazuje relativno zanemarena poglavlja zapadnoeuropske povijesti liturgijske glazbe koja se kriju pod stručnim nazivima « ; cantus fractus» ; i « ; jednostavno višeglasje» ; (tal. “ polifonia semplice» ; ) na primjerima napjeva iz kantuala fra Petra Kneževića (1767.). Autorica donosi sintezni pregled istraživanja dvaju fenomena u kontekstu suvremene muzikologijske znanosti, dokazuje njihovu prisutnost na dalmatinskoj obali u sklopu sačuvanih rukopisnih glazbenih izvora samostanâ franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, a sve u komparaciji sa srodnim hrvatskim i dostupnim talijanskim izvorima. U središtu je njezina istraživanja konkretna repertoarna sondaža dijela napjevâ misnog ordinarija zabilježenih u « ; Kantualu B» ; fra Petra Kneževića. (Sinj, Franjevački samostan) u dvoglasnoj misi « ; Altra Messa à ; due in F fa ut» ; . Rad prvi put donosi konkretnu repertoarnu konkordancu i paralelu repertoara iz Kneževićeva kantuala B s repertoarom talijanskih franjevaca. Istodobno, na temelju zakonitosti gradnje stavka i načela kontrapunkta pokazuje moguće kontekste kojima je repertoar iz Kneževićevih rukopisnih glazbenih zbirki stilski mogao biti sastavni dio.

cantus fractus; jednostavno liturgijsko višeglasje; sinjski Kantuali fra Petra Kneževića; Misa in F fa ut

nije evidentirano