hrvatski

Metodološke osnove tipologije ruralnih područja Hrvatske

Tipologija prostora je često primjenjivana metoda geografskih istraživanja. Smatra se korisnom kako u početnoj fazi istraživanja, kada pridonosi sređivanju, analizi i komparaciji iskustvenih podataka te postavljanju hipoteze, tako i u kasnijim fazama kada se može koristiti kao most između konkretnih empirijskih podataka i širih teorijskih sistema. Kako bi bila uspješna, tipologija ruralnih područja mora počivati na razumijevanju procesa koji utječu na suvremenu socio-ekonomsku, funkcionalnu i morfološku strukturu ruralnih područja, mora uvažavati regionalne razlike u navedenim dimenzijama, mora odgovarati postavljenim ciljevima te biti izrađena na onoj prostornoj razini na kojoj će ukazati na sličnosti i razlike u analiziranim obilježjima. U primjeni tipologijske metode treba poštivati pravila dosljednosti, potpunosti, iscrpnosti i dovoljne diskriminacijske oštrine. Kao bitan nedostatak tipološke metode u geografiji i srodnim disciplinama, ističe se statičko promatranje prostora. Primjena tipologijske metode u analizi prostora ima dugu tradiciju u hrvatskoj geografiji. Spomenimo samo neke primjere. Pod utjecajem njemačke socio-geografske škole hrvatski su geografi od 1960-ih istraživali tipove općina s obzirom na njihovu socio-ekonomsku strukturu. Potom su istraživanja urbanizacije potaknula izradu tipologija s četiri temeljne kategorije prostora: urbana, jače urbanizirana, slabije urbanizirana i ruralna područja. U novije vrijeme pojavljuju se tipologije prostora s obzirom na njihove demografske resurse. Istovremeno, u okviru prostornog planiranja redovito se izrađuju tipologije s obzirom na ukupna razvoja obilježja prostora, u agronomiji je izvršena poljoprivredna regionalizacija Hrvatske i sl. No ruralna područja Hrvatske kao strukturno i funkcionalno složeni geografski prostor izvan okvira gradova, u kojima živi između 42 i 44 % ukupnog stanovništva te zauzimaju oko 86-89 % ukupne površine (što ovisi o kriterijima diferenciranja) u geografskim su istraživanjima uglavnom promatrana su kao dijelovi istraživanih regija (npr. Lika, Međimurje, Hrvatsko Zagorje, Dalmacija) ili pak s određenog aspekta (najčešće demografskog). Stoga se prišlo izradi tipologije s ciljem prepoznavanja diverzificiranosti struktura i funkcija ruralnih područja koje uvelike proizlaze iz različitosti njihovih prirodno-geografskih, demografskih, socio-ekonomskih obilježja te udaljenosti od i povezanosti s urbanim i ostalim središnjim naseljima. U članku se iznose osnovni metodološki postupci korišteni u izradi tipologije: odabir pristupa (agregativni i disagregativni), odabir inicijalnih varijabli, deskriptivna statistička i kartografska analiza ključnih varijabli, multivarijatne analize i analiza tipova.

tipologija; ruralna područja; metodologija; varijable; Hrvatska

nije evidentirano