hrvatski

Povezanost ventilacijskih i kinematičkih pokazatelja prilikom procjene anaerobnog praga pri trčanju na pokretnom sagu

Uvod: Pri trčanju na pokretnom sagu, s kontinuiranim fino gradiranim progresivnim porastom brzine trčanja, dolazi do promjena u vrijednostima ventilacijskih parametara koje omogućuju određivanje tri energetske zone tjelesne aktivnosti (umjerene, teške i vrlo teške). Granice između tih zona, tzv. aerobni (VP1) i anaerobni (VP2) ventilacijski prag, određuju se prema promjeni trenda pojedinih ventilacijskih parametara i njihovog odnosa. Cilj: Istraživanje polazi od pretpostavke da se neuromišićne i metaboličke promjene, koje određuju aerobni i anaerobni prag pri trčanju u progresivnom testu opterećenja, očituju i u promjenama određenih kinematičkih parametara. Stoga je osnovni cilj ovog rada bio utvrditi povezanost metaboličkih i kinematičkih parametara u progresivnom testu opterećenja na pokretnom sagu. Odnosno, utvrditi eventualnu prisutnost kinematičkih pragova (KP) pri progresivnom testu opterećenja. Dodatni ciljevi bili su definirati osnovne modele kinematičkih krivulja, te utvrditi razlike između kinematičkih i ventilacijskih pragova. Metode: Dvije skupine (23 i 25) studenata Kineziološkog fakulteta podvrgnuti su progresivnom testu opterećenja na pokretnom sagu pri čemu su praćeni ventilacijski (VO2 i VCO2) i kinematički parametri, na osnovu kojih su nezavisni procjenjivači određivali VP1 i VP2 te pragove za pojedine kinematičke parametre (KP1 i KP2). U prvoj skupini, sustavom APAS u sagitalnoj ravnini mjereni su parametri amplituda kuta u zglobu kuka (AKa) i kretanje centra težišta donjeg ekstremiteta i zdjelice (CT), te trajanje faze kontakta (TK) i trajanje faze leta (TL) koraka. U drugoj je skupini digitalnim goniometrom mjerena amplituda kuta u zglobu kuka (AKg). VP su određeni V-slope metodom, a KP subjektivnom procjenom na osnovu modela i uputa definiranih u ovom istraživanju. VP je uspoređivan sa odgovarajućim vrijednostima kinematičkih pragova utvrđenih pri progresivnom testu primjenom Studentova t-testa, korelacijskog koeficijenta (r) i granica podudarnosti (LoA). Rezultati: Trendovi pojedinih kinematičkih parametara mogli su se svesti pod dva osnovna modela za svaki od parametara. Visoka objektivnost (Cronbachov alfa = 0.98), stabilnost procjene (intraklasni koeficijent korelacije ; ICC = 0.98), te pouzdanost mjerenja (ICC = 0.93) potvrdile su prisutnost KP2, dok prisutnost KP1 nije potvrđena uslijed nedovoljne pouzdanosti (ICC = 0.07), stabilnosti (ICC = 0.44 – 0.88) i objektivnosti (ICC = 0.71 – 0.90). Utvrđena je visoka povezanost VP2 i pojedinih KP2 (r = 0.79 – 0.84, p < 0.01). Prosječne vrijednosti pojedinih KP2 i VP2 nisu se statistički značajno razlikovale, uz primjetan trend nešto viših vrijednosti KP-a. Od kinematičkih parametara, najveću podudarnost s anaerobnim ventilacijskim pragom pokazao je kinematički prag određen mjerenjem amplitude kuta u zglobu kuka - AKg (LoA = 0.2 ± ; ; 1.7 km/h), potom TL (LoA = 0.2 ± ; ; 2.1 km/h), TK (LoA = 0.2 ± ; ; 2.2 km/h), te CT (LoA = 0.15 ± ; ; 2.5 km/h). Zaključak: Tijekom progresivnog testa opterećenja na pokretnom sagu, postoji visoka povezanost između kinematičkih i ventilacijskih parametara koji određuju dva metabolička praga (aerobni i anaerobni) između susjednih zona intenziteta tjelesne aktivnosti. Pri prilagodbi na povećanu brzinu trčanja, interindividualna varijabilnost trendova kinematičkih parametara, i iz njih izvedenih modela, može se pripisati razlikama u morfološkoj građi i funkcionalnim sposobnostima. Rezultati istraživanja omogućuju razvoj nove metode utvrđivanja anaerobnog praga, praćenjem kinematičkih parametara pri kontinuiranom progresivnom opterećenju na pokretnom sagu.

kinematički prag; ventilacijski prag; anaerobni prag; aerobni prag; progresivni test opterećenja

nije evidentirano