hrvatski

Satelitne DNA vrsta roda Palorus i njihova rasprostranjenost u drugim rodovima porodice Tenebrionidae (Coleoptera)

Analizirane su vrsno specifične satelitne DNA dviju blisko srodnih vrsta Palorus genalis i Palorus ficicola. Molekularno i citogenetičko istraživanje ovih visoko zastupljenih satelitnih porodica pokazalo je da su oba satelita bogatog A+T sastava, visoke unutarvrsne homologije te da su organizirana u uzastopno ponovljene nizove u području pericentromernog heterokromatina svih kromosoma. Premda usporedba ovih satelitnih DNA sa satelitima triju kongeneričnih vrsta Palorus ratzeburgii, Palorus subdepressus i Palorus cerylonoides nije otkrila značajniju sličnost između njihovih nukleotidnih sljedova, svi sateliti dijele dvije strukturalne osobine: tercijarnu strukturu uzrokovanu zakrivljenošću molekule DNA te duljinu jedinice ponavljanja temeljenu na duljini od  150 pb. “Dot blot” analiza otkrila je nejednoliku rasprostranjenost satelitnih DNA roda Palorus u srodnim tenebrionidnim rodovima Tribolium, Tenebrio, Latheticus i Pimelia. Upotrebom osjetljivije metode lančane reakcije polimerazom, daljnje istraživanje obuhvatilo je ispitivanje rasprostranjenosti satelitnih porodica PRAT i PSUB, koje predstavljaju glavne satelitne DNA u vrstama Palorus ratzeburgii, odnosno Palorus subdepressus. Prisutnost satelita PRAT utvrđena je u genomima svih ispitivanih vrsta, dok satelit PSUB nije otkriven samo u dvije od osam ispitivanih vrsta. Rezultati su potkrijepljeni PRINS analizom kromosomskih preparata. Satelit PRAT umnožen u vrsti Pimelia elevata, kloniran je, sekvenciran i uspoređen sa već prije kloniranim PRAT monomerima koji potječu iz vrsta Palorus ratzeburgii i Palorus subdepressus. Spomenute vrste roda Palorus odvojile su se prije više od 7 milijuna godina, dok je vrijeme odvajanja između rodova Palorus i Pimelia procijenjeno na 50-60 milijuna godina. Unatoč dugom periodu odvajanja, monomeri PRAT satelita iz tri različite vrste ne pokazuju grupiranje u vrsno specifične skupine te dijele istu konsenzus sekvencu. Isti rezultat dobiven je analizom satelitne porodice PSUB istražene u vrstama Palorus subdepressus i Tribolium madens. Takva drastična sačuvanost satelitnih sekvenca kroz dugo vremensko razdoblje u odsutnosti funcionalnog i selektivnog pritiska mogla bi se objasniti blagim otklonima u djelovanju mehanizama promjene satelitnih DNA koji u sklopu procesa “molecular drive” pri širenju satelitnih varijanata prednost daju već postojećim varijantama.

evolucija; satelitne DNA; heterokromatin; Palorus; Coleoptera

nije evidentirano