hrvatski

Stomatološki značaj pareze ličnog živca

Pareza ličnog živca označava slabost voljne kontrakcije mišića inerviranih tim živcem. Nastaje oštećenjem u bilo kojem dijelu toka živca od precentralnog girusa kore velikog mozga do terminalnih okončina u mišićima pa, s obzirom na mjesto oštećenja, razlikujemo centralnu i perifernu parezu.. Centralna pareza zahvaća mimičnu muskulaturu donje polovice lica na strani suprotnoj od lezije, a periferna pareza zahvaća cijelu polovicu lica na istoj strani na kojoj je lezija. Ako je lezija živca u kanalu u piramidnoj kosti, nalazimo i popratne simptome vezane za motoričke, senzibilne ili sekretorne grane koje se nalaze u tom dijelu njegova toka. Etiologija oštećenja ličnog živca može se prikazati kao akronim ANITA (19): A – arterijska etiologija: aneurizme, tromboze N – neoplazme: akustički neurinomi, tumori parotide I – inflamatorna etiologija: herpes zoster, mastoiditis, kolesteatomi T – trauma: fraktura baze lubanje, operacije uha A – autoimuna etiologija: multipla skleroza Stomatološka terapija uključuje liječenje oralnih manifestacija pareze ličnog živca: ozljeda oralnih tkiva uzrokovanih gubitkom inervacije mišića obraza i usana te infekcija nastalih uslijed smanjene sekrecije sline i otežanog održavanja oralne higijene.

lični živac; pareza; mimika

nije evidentirano